92-godišnji svećenik: Volio bih da sam postao otac
Tockazarez.hr
06.02.2025
katholisch.de
Sigisbert Schwind zaređen je za svećenika biskupije Rottenburg-Stuttgart 1958. godine, zajedno s još 35 kandidata. Tada je vjerovao da će celibat jednog dana postati dobrovoljan. Nakon desetljeća pastoralnog rada danas ima jasan stav o tome.
“Volio bih da sam postao otac”, priznaje Sigisbert Schwind. No, kao katolički svećenik, zbog celibata to mu nije bilo moguće. Više od 40 godina služio je kao župnik u biskupiji Rottenburg-Stuttgart. Kada danas pogleda unatrag, ne žali što nije imao vlastitu obitelj. Njegova obitelj bili su ljudi u župama u kojima je radio te, ponajviše, njegova sestra Edeltraud. Ona je napustila karijeru medicinsko-tehničke asistentice kako bi s njim živjela u župnom dvoru, kuhajući i brinući se za kućanstvo. “Uvijek sam joj bio neizmjerno zahvalan”, kaže Schwind. “Odlično smo se razumjeli.” Edeltraud je bila duboko pobožna. Svake je večeri molila kompletu s njim, a tijekom tjedna redovito odlazila na misu. Također se aktivno uključivala u župnu zajednicu, bila je lektorica, izvanredna djeliteljica pričesti i donosila sakramente bolesnicima. “Uvijek mi je iskreno rekla ako bih tijekom propovijedi ili mise govorio nejasno”, prisjeća se Schwind. Prije sedam godina njegova je sestra preminula u 91. godini. “A ja još uvijek imam priliku živjeti”, dodaje zamišljeno.
Schwind danas živi u Rottenburgu na rijeci Neckar, gdje je i odrastao. Rođen je 1932. godine, kao najmlađi od troje djece. Pri krštenju se navodno toliko smijao da je kuma rekla kako će jednog dana postati svećenik. “Bila je u pravu”, smije se danas 92-godišnjak. Njegovi su roditelji bili duboko religiozni. Majka je svaki dan odlazila na misu i, uvjeren je Schwind, “molila za mene i pomogla mi da postanem svećenik”. U obitelji je bilo više osoba posvećenih Crkvi – otac je bio član župnog vijeća, jedan ujak svećenik, a nekoliko rođaka pripadnici redovničkih zajednica.
Kao mladi ministrant, Schwind je služio biskupu Joannesu Baptisti Sprollu, koji se tijekom Drugog svjetskog rata suprotstavljao nacizmu i zbog toga bio progonjen. “Još kao dijete divio sam se njegovoj hrabrosti”, kaže Schwind, koji se danas zalaže za njegovu beatifikaciju. Još u mladosti znao je da želi biti svećenik. Aktivno je sudjelovao u katoličkom pokretu Quickborn, potom je maturirao u Rottweilu i studirao teologiju u Tübingenu i Münchenu. Kao student pridružio se skupini koja je proučavala liturgijske i teološke spise Romana Guardinija te sljedbenicima oratorijanaca, koji su već 1955. godine slavili misu na njemačkom jeziku – mnogo prije nego što je to postalo uobičajeno nakon Drugog vatikanskog koncila.
Schwind je 1958. godine zaređen u Rottenburškoj katedrali svetog Martina. “Bilo nas je 36 novih svećenika”, prisjeća se s ponosom. Međutim, on i njegovi kolege nadali su se da će celibat jednom postati dobrovoljan i da će im biti dopušteno stupiti u brak. Danas je uvjeren da dobar obiteljski čovjek može biti i dobar svećenik. “To dvoje ide zajedno.” U Göppingenu je upoznao dvojicu sirijsko-pravoslavnih svećenika, od kojih je jedan imao petoro, a drugi osmero djece. “Njihove su crkve bile pune obitelji i djece”, prisjeća se.
Kroz svoju svećeničku službu, Schwind je obnašao različite dužnosti, od tajnika biskupa do župnika i dekana u nekoliko gradova. Izgradio je crkve, vrtiće i pastoralne centre te pratio brojne generacije djece kroz vjeronauk i prvu pričest. Za svoj rad odlikovan je gradskim medaljama Esslingena, Göppingena i Rottenburga.
Danas, kao umirovljeni svećenik, organizira godišnje susrete svoje generacije ređenika, od kojih je preostalo samo devet. Četvorica su napustila svećeništvo, sklopila brak i zasnovala obitelji, ali su i dalje dobrodošli na okupljanja, gdje su s ostalima dijelili svoja iskustva. Schwind rado nastavlja svoju pastoralnu službu. Svakodnevno služi misu u jednoj od župa u Rottenburgu i dvama domovima za starije. “Vjernici su mi rekli da osjećaju radost kad me vide kako s ministrantima ulazim u crkvu”, smije se Schwind. No, priznaje da ga pogađa što su crkve danas puno praznije nego nekada. Smatra da je tome pridonio nedostatak reformi, ali i skandali koji su uzdrmali Crkvu. “To me jako pogodilo”, kaže. Stoga mu je važno da se osigura odgovornost i pravedna odšteta za žrtve zlostavljanja.
Schwind se također nada da će Crkva jednog dana dopustiti ređenje žena za đakonat. Smatra da mnoge pastoralne suradnice propovijedaju bolje od pojedinih svećenika. Još 1970-ih ishodio je posebnu dozvolu kako bi njegov župni vijećnik, profesor vjeronauka, mogao propovijedati na misi. Također podupire koncept “viri probati” – ređenje sposobnih, oženjenih muškaraca za svećeničku službu. “Nekada sam bio za celibat, danas više nisam”, priznaje. “Naučio sam mnogo, promatrajući usamljenost nekih mladih svećenika. Svaki bi svećenik trebao sam odlučiti želi li se oženiti ili ne.”
Unatoč godinama, Schwind održava discipliniran životni ritam: svakodnevna molitva, slušanje mise, bicikliranje i fizička aktivnost održavaju ga vitalnim. “Ako Bog želi da nastavim raditi, neka me održi zdravim”, kaže s osmijehom. Za kraj, uz vedri pozdrav: “Doviđenja!”