Koga boli briga što kažu njemački biskupi?

Jedna od epizoda, sad već legendarne, skeč grupe GITAK za temu ima ironiziranje hrvatske pop kulture i njenih zvijezda, odnosno nedostatka istih.

Skeč je izveden kao zamišljeni televizijski kviz pod naslovom Selebriti. Epizodu otvara pretjerano entuzijastičan voditelj koji predstavlja dvojicu natjecatelja: Valentina, po struci glamurologa, i Renata, ljubitelja rijalitija. Govoreći o svome uzoru, Renato kaže da Svizac „svira ku…, ništa ne radi i od toga živi.“ Nakon prve rubrike ‘Prepoznaj selebritija’ na osnovu slike, sličice ili isječka, u kojoj natjecatelji biraju između užasa plastične kirurgije, poznatih Hrvata na koki, estradnih pijančina, prikrivenih homića, eskort-manekenki i oronulih baba. Natjecatelji prelaze zatim na drugi set pitanja, premetaljku ili anagram, u kojem dobivamo lagani nagovještaj preokreta koji će uslijediti u skeču Selebriti. Kviz završava sa setom brzopoteznih pitanja na temu hrvatskih selebritija. Recimo samo da u tom dijelu kviza slijedi fantastični crescendo odgovora u izvedbi Renata iz Istre, koji doživljava svoju kulminaciju u odgovoru o novoj djevojci Nevena Ivanovića Stoke: “Koga boli ku…!?” Odgovor na pitanje prije tog jest: “Koga boli briga?” i ona se našla u naslovu.

Upravo ta rečenica bila je moja druga asocijacija na raznorazne naslove koji prenose mudre riječi njemačkih crkvenih pastira i njihovih dvorskih teologa. Prva asocijacija bila mi je sličnog sadržaja, samo na drugom jeziku.

Smatram da je legitimno pitanje na tvrdnje pruske crkve i njenih službenika: koga boli briga za vaša mišljenja? Kada bismo na Crkvu gledali kao na ekonomsku realnost, a djelovanje njenih službenika kao na upravljanje kapitalom, tada sigurno ne bismo tražili savjete ni mišljenje njemačke podružnice ove globalne kompanije. U tom bi scenariju njihove izjave bile poput izjava direktora propadajuće kompanije, koji uz to ima drskosti ponuditi svoje konzultantske usluge u svrhu napredovanja poslovanja drugih kompanija. Zamislite samo da vam svoje usluge nudi netko tko ima katastrofalne rezultate u prvom kvartalu (stoljeća) i uvjerava vas da će vaša firma procvasti samo ako primijenite njihov, dokazano promašeni, model.

Njihove priče o tom kako su krivi oni prije njih smatrali biste, u najmanju ruku, neukusnim. Oni već dovoljno vremena upravljaju kompanijom i ne vide se nikakvi pozitivni pomaci. Čak štoviše…

No, to nije vrhunac bezobraštine. Uz to što svoju kompaniju vode ravno do dna, ti isti, sad već, stečajni upravitelji na ostale ogranke multinacionalke gledaju s visoka kao zaostale i irelevantne primjere iz trećeg svijeta, iako one ostvaruju značajno bolje rezultate. Naravno, riječ je o različitim tržištima i nisu isti modeli apsolutno primjenjivi na svim mjestima, ali višestruko neuspješan model na jednom tržištu nitko neće smatrati poželjnim na drugom.

Ovdje se možemo zaustaviti s alegorijama.

Njemački biskupi odnosno Njemačka crkva oduvijek se ponašala kao napredni predvodnik teološkog i pastoralnog razvoja.

Relevantni pokazatelji upućuju na to da ovaj model propada, u najmanju ruku, kvantitativno. Ne tvrdim da su Nijemci u svemu u krivu. Niti tvrdim da je Crkva u Hrvatskoj na boljem putu, niti da je hrvatski model simbioze nacionalnog i religijskog ispravan, štoviše taj model kritizirao sam cijeli svoj punoljetni život.

Tvrdim samo jedno: ni njemački model nije spas. Za njega se ne može reći da „drugog puta nema“ jer njihov put ne vodi nikamo.

Zato idući put kada vidite izjavu nekog njemačkog biskupa ili teologa slobodno se zapitajte: Koga boli ku…!? Ta kompanija je izvrstan primjer kako se poslovanje ne vodi.