Uz obljetnicu nepogrešivosti: tri opomene pred Svjetsku sinodu

Svjetska sinoda probudila je nadu o jednoj otvorenijoj Crkvi. Valerie Judith Mitwali osvrće se na Prvi vatikanski koncil: tri aspekta iz tog vremena trebala bi nas potaknuti na razmišljanje.

Podjele, getoizacija, masovna napuštanja… Crkva je već upoznala jednu takvu krizu. No, Crkva je u 19. stoljeću tadašnje stanje i društva i same Crkve tumačila kao “krizu autoriteta”. Odgovor na takvo stanje bio je – još više autoriteta! Nigdje to nije tako jasno naglašeno kao u konstituciji “Pastor aeternus” (hr. “Vječni otac”), koju je Prvi vatikanski koncil svečano proglasio 18. srpnja 1870. Njegov najpoznatiji izričaj je famozna dogma o papinoj nepogrešivosti. Činjenica je da nadolazeća Svjetska sinoda nije povijesni koncil, ali isplati se osvrnuti na period Prvog vatikanskog koncila. Tri aspekta iz tog vremena trebala bi nam dati povoda za razmišljanje danas.

“Najvažnije je da imamo Koncil!” – smatrali su mnogi liberalni katolici u 19. stoljeću, iako su oni zapravo predstavljali manjinu u Crkvi kao cjelini. U ideji jednog koncila oni su željeli vidjeti sličnost s demokratskim razvojem u svojim matičnim zemljama. Nije im ni padalo na um da bi jedan takav obećavajući format mogao zacementirati apsolutističke strukture u Crkvi. Ali to nije bila zamisao za Koncil od strane tadašnjeg pape i vatikanske Kurije. Dobro je zapitati se danas: shvaćaju li danas različita očekivanja ozbiljno?

“Ono što su nazvali ‘neprikladnim’, učinili su krucijalnim”, rekao je biskup francuskog Angoulèmea. Pod tim je mislio na liberalne izjave o pitanju nepogrešivosti uoči samog Koncila. Ova kritika ohrabrila je konzervativce u namjeri da doista definiraju i proglase jednu takvu dogmu. Tema je okupirala toliko javnog prostora da bi njezino ignoriranje samo bilo shvaćeno kao odbijanje. Međutim, to što je do ove teme došlo bila je zasluga konzervativnih pristaša: oni su otvorili javnu polemiku. Šutnja liberalne oporbe stvorila bi lažni privid jedinstva. No, polarizacija javnosti slijedi svoja pravila. Otvoreno je pitanje tko danas otvara koje teme i tko je za njih odgovoran?

Na Koncilu, naravno, nije došlo do kompromisa. Jedan od razloga za to leži u samoj liberalnoj manjini: vjerovalo se da crkveno jedinstvo može natjerati drugu stranu na pregovore. Kada su uvidjeli od toga nema ništa, liberalni biskupi su u znak protesta otišli. Bili su uvjereni da je ipak moguće doći do nekakvog kompromisa do kraja Koncila, ali povijest se odvila drugačije: početak francusko-njemačkog rata razdvojio je najistaknutije predstavnike liberalnije manjinske skupine te ranije okončao Koncil. Kako se formiraju skupine pred zasjedanja Svjetske sinode u listopadu?

Valerie Judith Mitwali 
“Zum Jahrestag der Unfehlbarkeit: Drei Mahnungen für die Weltsynode”

Katholisch.de