Što je Božje kraljevstvo?

U današnjem evanđelju opet imamo prispodobe. Prvo čitamo dvije usporedne prispodobe o njivi i biseru, zatim slijedi zaključna prispodoba o konačnom sudu.

Prispodobe naglašavaju da je Kraljevstvo, kao i blago skriveno na njivi i dragocjeni biser, prisutno, ali nedostupno svakome. Dva različita čovjeka pronalaze nešto jako vrijedno te prodaju sve što imaju da bi se domogli željenog. Ovo je nedvojbeno odvažan pothvat koji traži hrabrost, jer nije nimalo jednostavno riskirati sve što imaš radi jedne jedine stvari. Ali da bi čovjek mogao napraviti nešto takvo, potrebno je da bude prožet spoznajom kako je to ono što zaista treba napraviti, jer riječ je o vrijednosti koja ima presudno značenje. Stavlja se naglasak na neusporedivu vrijednost susreta s Bogom.

Prije nego sam se bacio u lomljenje današnje Božje riječi u glavi mi je odzvanjalo Božje pitanje upućeno kralju Salomonu: “Reci što želiš.”, te Isusovo pitanje upućeno kako prvim učenicima tako i meni danas: “Što  želiš?”. Nebrojeno mnogo odgovora koja mi trenutno padaju pamet na ova dva pitanja mogli bismo sažeti u jednu sintagmu – Božje kraljevstvo ili, kako ga Matej naziva, Nebesko kraljevstvo.

Kad Isus razgovara sa svojim slušateljima, on nije poput mnogih današnjih pismoznanaca i teologa koji o Bogu govore tako nejasno, nerazumljivo i komplicirano da i sami sebi zvuče neuvjerljivo. Isus nastupa jednostavno. Prilagođava se svojim slušateljima i sugovornicima. Već nekoliko nedjelja slušamo kako nam primjerima iz svakodnevnog života približava “Božju stvar”.

Slobodni smo od svog života napraviti što želimo. Svatko je kovač svoje sreće, što bi rekli stari Latini. Bog nam daje materijale za kovanje. E sad… Hoćemo li od darovanog zlata napraviti sebi zlatno tele ili ćemo dobiveno razdijeliti – posve je druga priča.

Što je uopće Božje kraljevstvo?

Isusov govor o Nebeskom kraljevstvu mnogima je i dan-danas teško razumljiv. Neki odmah pomisle na život u vječnosti, na nešto što se još uvijek ne tiče živa čovjeka. No, Isus misli na stvarnost koja nije od ovoga svijeta, ali se već sada može ovdje i otkriti i živjeti. Božje kraljevstvo je čovječnost koja se ostvaruje u svakom pojedincu i u svakoj zajednici. To je svakodnevni život i rast s Bogom. Nije riječ ni o kakvoj imaginarnoj apstrakciji nego o najvrjednijoj i najdubljoj realnosti ljudskog života. U prošlosti smo svjedočili raznim pokušajima stvaranja umjetnih verzija Božjeg kraljevstva. Znamo da je svaki takav pokušaj u samom startu osuđen na propast. Pogotovo ako je riječ o nasilnim pokušajima. Gdje sila postane zakon, ondje se i savjest prodaje i čovjek postaje, kako bi to rekao Držić, „nahvao“. Često zaboravljamo da se Božje kraljevstvo rađa i stvara u svakom od nas posebno i tek se našim autentičnim življenjem možemo ugraditi i stvarati Nebesko kraljevstvo na zemlji. Božje se kraljevstvo rađa u poniznosti. Pravi je čovjek samo onaj koji zna da tek treba postati čovjekom. To je ona poniznost koja onemogućava ono poniženje koje svi mi rado izbjegavamo. Takvom čovjeku, spremnom na stvaranje Božjeg kraljevstva u sebi, Bog ne treba kao prolazna ideja nego kao živi partner na njegovu putu. Za to mu je potrebna molitva.

Kad me Bog prosvijetli da konačno shvatim što uopće znači biti čovjek i kako se istim postaje, onda otkrivam onu njivu i onaj biser. Isus se poslužio ovim usporedbama da pokaže kako nam ništa neće biti važnije od toga.