Kako psihoterapija i duhovnost mogu učiti jedna od druge?

Mindfulness je danas svima na usnama.

Odabir života u sadašnjem trenutku, bez opterećenja prošlošću ili brigama o budućnosti, može zaustaviti neprekidne analize u glavi i donijeti unutarnji mir. Stručnjaci tvrde da mindfulness nije samo prolazni trend te zagovaraju jaču interakciju između psihoterapije i duhovnosti, jer vjera može biti izvor boljeg i ugodnijeg života.

Važnost pravilnog razlučivanja

Suočavamo se s pitanjima poput: “Ovo je zanimljivo”, “Ne sviđa mi se to”, “Ovo su gluposti” nekoliko puta dnevno. Važno je razlučiti kojem impulsu vjerovati i slijediti ga. Matthias Ennenbach, psihoterapeut i liječnik, razvio je vlastiti pristup budističkoj psihoterapiji koja se brzo proširila na zapadne zemlje. Cilj je klasificirati impulse kratkim preispitivanjem: “Je li ovo glas mog razuma? Ili glas unutarnje kukavice ili neznalice?” Mnogi ljudi dolaze na psihoterapiju s pitanjima poput: “Smijem li to učiniti?” ili “Što da radim?” Ennenbach je uvjeren: “Oni koji slijede glas razuma približavaju se odgovoru.”

Popularnost budističkih koncepata

Budistički koncepti, prije svega mindfulness, postaju sve popularniji u Europi. “U tekstovima starima 2500 godina već postoji spoznaja da mnogi naši problemi sežu do nesvjesnog,” objašnjava Ennenbach. Psihologija se također promijenila tijekom posljednjih desetljeća. Dok se prije fokusiralo na suočavanje s poteškoćama, danas je fokus na jačanju resursa. “Ljudi su prepoznali da čak i ako eliminiramo poteškoće, još uvijek nismo sretni.”

Vjera, ljubav i nada kao sposobnosti

Istraživanja pokazuju da vjera može biti odličan način za jačanje otpornosti, suočavanje s teškim situacijama i prakticiranje zahvalnosti. Andreas Walker, konzultant i osnivač švicarskog “Hope Barometra”, pronalazi mnoge ideje pozitivne psihologije u Bibliji. Sveto pismo kršćanstva opisuje “jedno brutalno vrijeme”. “Predodžba da su ljudi u prošlosti živjeli u skladu s određenim vrijednostima ne temelji se na Bibliji. Još je važnije shvatiti da duhovna poruka ne glasi: ‘Sakrijte se i bježite’, već upravo suprotno.”

Walker smatra da Crkva još uvijek nije pronašla adekvatan jezik za prevođenje mnogih biblijskih poruka. No, osnovne kršćanske vrijednosti – vjera, ljubav i nada – mogu se promatrati kao vještine koje se mogu aktivno trenirati. “U kolokvijalnom govoru, mnoge stvari nazivamo osjećajima,” objašnjava Walker, primjerice: “Zaljubljen sam, sretan sam ili pun nade.” No, prema suvremenoj psihologiji, to nisu emocije, već stavovi, pristupi ili ponašanja.

Važnost prakse i zajedništva

Konkretno, “U koga ću se zaljubiti – postoji izvjesna slučajnost,” objašnjava Walker. “Ali, ako želim izgraditi brak i obitelj, onda moram prakticirati tu ljubav. Mnogi ljudi danas prekidaju veze nakon što osjećaj zaljubljenosti iščezne.” Kada bi parovi više vremena provodili zajedno, radovali se te više opraštali jedno drugom ili se međusobno ohrabrivali, možda bi rjeđe dolazilo do prekida.

Walker naglašava da je psihologija predugo smatrala ljude “biološkim strojevima”. Ennenbach smatra da duhovnost nije luksuz, već osnovna ljudska potreba. “Ako netko ne zadovoljava osnovne potrebe (hrana, piće, san), to će primijetiti nakon nekoliko dana. No, zanemarivanje duhovnosti očituje se neizravno i postupno: u nedostatku ljubavi i naposljetku u zloupotrebi moći i nasilju.”

Povezanost duhovnosti i psihologije

Ennenbach stoga smatra suradnju duhovnosti i psihološkog znanja neizostavnom. Možda nije na terapeutima i duhovnicima da poučavaju povezivanje duhovnosti i psihološkog znanja, već da osoba prvo kreće od sebe te, ako joj je to smisleno i potrebno, povezuje jedno i drugo.

“Svakome tko je u tjeskobi ili pod stresom prvo je potrebna stručna podrška. Otvaranje duhovnoj dimenziji može djelovati oslobađajuće, pogotovo za ljude koji pronađu izlaz iz privremene krize.”

Vjera može biti koristan izvor snage, “ako je riječ o pozitivnoj religioznosti koju karakterizira milosrđe Boga koji voli”, naglašava psihologinja i teologinja Christiane Blank. S druge strane, religioznost koju karakteriziraju strah i osjećaj krivnje ima kontraproduktivan učinak.

Povezanost i suzbijanje ega

Čak i ljudi koji su daleko od Crkve ponekad “podsvjesno u sebi imaju ugrađene negativne slike o Bogu”, naglašava Blank. U takvim situacijama često se ne prepoznaje da se ne radi o “nekakvom prijetećem glasu boga koji kažnjava”, već o “superegu”. Prema neurologu Sigmundu Freudu, ova se instanca razvija kroz identifikaciju s roditeljima te stoga funkcionira kao vrsta savjesti i upozorava ego na pogrešne poteze.

Mnogi ljudi danas traže utočište u ezoteričnim ponudama. Prema Ennenbachu, to može postati problematično kada se zainteresirani izoliraju i prestanu preispitivati upitnost određenih metoda i ponuda. Važno je omogućiti “više povezanosti i manje ega”.

“Danas mnogi ne žele slijepo vjerovati, već nastoje steći vlastita iskustva. Fizičko i senzualno iskustvo moglo bi biti jedan od razloga zašto je joga postala toliko popularna u zapadnoj Europi, pogotovo jer taj aspekt ponekad nedostaje u religiji i u crkvi.”

Paula Konersmann (KNA)