Karl Marx: život i djelo

Nažalost, u 20. stoljeću svjedočili smo izvrtanju i krivim interpretacijama Marxovih ideja koje su dovele do niza komunističkih diktatura u brojnim državama.

Karl Heinrich Marx rođen je 5. svibnja 1818. u malom njemačkom gradu Trieru u tadašnjoj Pruskoj. Tijekom života bavio se mnogim stvarima pa je osim što je, poznat kao filozof, poznat i kao sociolog, povjesničar i ekonomist. Rođen kao Židov, odgojen kao kršćanin, obrazovan kao ateist: to su tri razdoblja u razvitku osobe Karla Marxa.

Osnovnu i srednju školu Karl Marx pohađao je u rodnom mjestu, a studirao je na fakultetu u gradu Bonnu u današnjoj zapadnoj Njemačkoj. Nakon samo godinu dana napušta fakultet u Bonnu i odlazi studirati pravo i filozofiju na Sveučilište u Berlinu. Tijekom studija pridružio se grupi „mladohegelovaca“, gdje je usvojio neke ideje Hegelove filozofije i vjerojatno postao ateistom i pobornikom političkih akcija. U Marxovoj disertaciji u kojoj piše o Epikuru zamjetljiv je njegov ateizam. Nakon što je završio fakultet, Marx je postao privatni docent i pisao je za i uređivao nekoliko novina i časopisa.

Drugi veliki utjecaj na filozofske poglede mladog Karla Marxa izvršio je Ludwig Feuerbach svojim djelom Bit kršćanstva iz 1841.

Uskoro će zbog kritike kršćanstva i Biblije berlinskim mladohegelovcima biti zabranjeno predavati na fakultetima i izdavanje liberalnog tiska, što će u konačnici dovesti do njihove političke radikalizacije jer je zbog sukoba s „kršćanskom državom“ njihov humanistički ateizam prerastao u politički ateizam. Feuerbach je zastupao materijalizam, za razliku od Hegela koji je zastupao idealizam. Karl Marx će u svojim kasnijim filozofskim radovima spojiti Feuerbachov materijalizam i Hegelovu dijalektiku u dijalektički materijalizam. O genijalnosti tada mladog Marxa svjedoče i riječi Mosesa Hessa, „komunističkog rabina“, kojima svom prijatelju opisuje Marxa: „Možeš se spremiti da upoznaš najvećeg, možda jedinog pravog filozofa… Po svojoj tendenciji, kao i po svojoj filozofskoj duhovnoj formaciji, nadilazi ne samo Straussa nego i Feuerbacha, a ovo potonje puno znači!… Dr. Marx – tako se zove moj idol. Još je posve mlad čovjek (otprilike su mu 24 godine), koji će zadati posljednji udarac srednjovjekovnoj religiji i politici, a povezuje najdublju filozofsku ozbiljnost s najbritkijom dosjetkom: zamisli si Rousseaua, Voltairea, Holbacha, Lessinga, Heinea i Hegela sjedinjene u jednoj osobi; velim sjedinjene a ne pomiješane – i eto ti dr. Marxa.”

Karl Marx se 1843. oženio, nakon 7 godina dugih zaruka, i odselio u Pariz koji je postao središte socijalističke misli i samog socijalističkog pokreta.

U Parizu je upoznao Friedricha Engelsa i započelo je prijateljstvo koje će obilježiti cijeli socijalistički pokret.

Tijekom svog boravka u Parizu, Marx objavljuje knjigu Sveta obitelj ili kritika kritičke kritike, protiv Brune Bauera i drugova. Bez obzira na utjecaj koji su na Marxa izvršili Bauer i Feuerbach, Marx ih se odriče, a najpoznatija kritika spomenute dvojice nalazi se u Marxovoj knjizi Njemačka ideologija. Zbog svojih revolucionarnih ideja bio je prisiljen napustiti Pariz i odselio je u Bruxelles. Za vrijeme boravka u Bruxellesu produbio je svoje prijateljstvo s Engelsom i njih dvojica ostat će prijatelji do kraja života. U Belgiji je proveo dvije godine i u to vrijeme zajedno s Engelsom sastavio Komunistički manifest. Komunistički manifest je sastavljen na molbu radničke organizacije iz Londona, Liga pravednih, kojoj se Marx priključio i koja je zatim promijenila ime u Komunistička liga. Marx i Engels su započeli raditi na Manifestu u prosincu 1847., a dovršili su ga krajem siječnja 1848. Manifest je izdan kao brošura na engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom, flamanskom i danskom jeziku. U ožujku 1848. izbile su revolucije u Europi i u Bruxesellesu je došlo do nereda u kojima je radništvo zahtijevalo oružje. Belgijski kralj odlučuje protjerati Marxa koji na poziv revolucionarne vlade u Parizu odlazi u Francusku. Nakon kratkog boravka u Parizu odlučuje se ponovo vratiti u Njemačku i seli u Köln. U Kölnu pokreće novine Neue Rheinische Zeitung koje su počele izlaziti u lipnju 1848.

Kako su revolucije gušene diljem Europe tijekom 1849., tako su i Marxove novine prestajale dobivati novčanu pomoć, a sam Marx je optužen za nekoliko stvari, među kojima je bila i odobravanje ideje o neplaćanju poreza. Marx je 16. svibnja 1849. osuđen na izgnanstvo iz Pruske i time su prestale izlaziti i novine Neue Rheinische Zeitung.

Marx je prvo otišao u Pariz, ali i od tamo je protjeran u provinciju tako da je u kolovozu 1849. odselio u London.

London će ostati njegovim domom sve do smrti 1883. Vjerojatno najpoznatije i najopširnije Marxovo djelo je Kapital. Knjiga je nastala nakon godina Marxovog bavljenja i proučavanja ekonomije i ekonomskih politika. Marx je dane provodio u knjižnici čitajući djela poznatih svjetskih ekonomista. Kapital je prvi put objavljen 1867. i do danas je doživio nekoliko desetaka reizdanja. Tijekom prvih desetak godina života u Londonu Marx je bio nezaposlen i nije imao dovoljno novčanih sredstava za život. Jedini izvor prihoda bio je honorar koji je dobivao od američkog novinskog lista New York Tribune. Engels ga je također financijski pomagao koliko je mogao, ali ta je pomoć do 1864. bila simbolična do kad Engels nije postao partnerom u tvrtki, gdje je radio kao službenik. Nakon što je Engels postao partnerom u tvrtki, njegova pomoć Marxu postala je izdašna. Tijekom godina bijede umrli su Marxov sin Guido i kći Franziska. Smrt djece je toliko pogodila Marxovu suprugu da je u jednom trenutku doživjela živčani slom. Karl Marx je umro 14. ožujka 1883. u Londonu bolestan i usamljen jer je dvije godine prije toga umrla njegova supruga, a u siječnju 1883. i njegova druga kći Jenny. Pokopan je na Londonskom groblju Highgate cemetery, gdje stoji i njegova bista.

Marx je ostavio neizbrisivi trag na intelektualni svijet 19. stoljeća te su njegove ideje i danas aktualne. Smatra se osnivačem znanstvenog socijalizma te se prema njemu cijeli filozofski pravac naziva marksizmom. Svi socijalistički režimi i pokreti u 20. stoljeću nadahnjivali su se  Marxovim i Engelsovim idejama.

Nažalost, u 20. stoljeću svjedočili smo izvrtanju i krivim interpretacijama Marxovih ideja koje su dovele do niza komunističkih diktatura u brojnim državama.

Vrijedi i treba spomenuti i poseban put jugoslavenskih socijalista predvođenih Edvardom Kardeljem u kreiranju samoupravnog socijalizma koji je nastao kao opreka državnom socijalizmu SSSR-a. Treba reći da Marxove ideje nisu nestale s povijesne pozornice 1990-tih padom komunističkog sustava, već su i danas prisutne i dobivaju sve veću pažnju i pozornost zbog čestih financijskih kriza i nemogućnosti kapitalizma da odgovori na goruće probleme nažalost sve većeg iskorištavanja radnika i stalnog smanjivanja radničkih prava.