Deklaracija o blagoslovu istospolnih zajednica: dobar PR ili početak novih promjena?
Dalibor Milas
19.12.2023
Homoseksualni parovi od sada mogu dobiti blagoslov u Katoličkoj crkvi.
To je načelni sažetak danas objavljene deklaracije “Fiducia supplicans” o pastoralnom značenju blagoslova koju je izdao Dikasterij za nauk vjere, a odobrio papa Franjo. Nova deklaracija načelno dopušta klericima blagoslivljati nevjenčane i homoseksualne parove, uz obavezni dodatak da sam blagoslov ne znači odobravanje njihove zajednice i da crkveni nauk o svetosti braka ostaje nepromjenjiv.
Prefekt Victor Fernandez je naglasio u tekstu deklaracije da dokument proučava temu blagoslova, praveći razliku između obrednih i liturgijskih blagoslova te onih spontanih koji su dio pučke pobožnosti. Upravo se u toj drugoj kategoriji sada razmatra mogućnost prihvaćanja čak i onih koji ne žive prema normama kršćanskog moralnog nauka nego “ponizno traže blagoslov”. Fernandez objašnjava da je ovo „obogaćivanje klasičnog shvaćanja blagoslova“ u skladu s teološkim promišljanjem „temeljenim na pastoralnom shvaćanju pape Franje“. Ponavlja se da se prema „neprolaznom katoličkom učenju“ zakonitim smatraju samo spolni odnosi muškarca i žene u okrilju braka. Također je naglašeno da se, kako bi se izbjegao „bilo kakav oblik zabune ili sablazni“, kada par u neredovitoj situaciji ili istospolni par zatraži blagoslov, on “nikad ne bi trebao biti udijeljen paralelno s ceremonijom sklapanja civilnog braka ili u povezanosti s njima”.
Dobro bi bilo razgovarati o ovome s homoseksualcima koji se smatraju vjernicima i vidjeti što oni misle o ovome. Čisto sumnjam da bi takvi ljudi ikada zatražili blagoslov pod ovim uvjetima jer bi time automatski morali priznati da nisu na pravom putu, ali da su kao opet otvoreni Gospodinovu djelovanju kako bi ih on, odnosno Crkva vratili na pravi put. Tim bi se automatski svrstali među prijestupnike.
Priča o katoličkom moralu koji se danas navodno nalazi u ultimativnoj krizi usmjerena je jedino tome da se dokaže kako je homoseksualnost najgora od sve djece te da je protiv ove “belosvetske” zavjere koja nastoji uništiti obitelj potrebno boriti se svim silama koje nam stoje na raspolaganju – molitvom, zabranama i referendumima. Tako će religiozni pojedinci, u borbi protiv homoseksualaca, slično kao i nekad u borbi protiv žena, Židova ili pak ljevorukih ljudi, iz konteksta selektivno čupati biblijske citate samo kako bi svom ionako nepromišljenom stavu dali udarnu religijsku notu koja se pak ne smije (!) dovesti u pitanje. Zanimljivo je onako sa strane primijetiti da je ljudima male vjere redovito potreban nekakav neprijatelj. To je jedan od razloga zašto su nam pored svih problema i izazova upravo homoseksualci najveći neprijatelji.
Teško se oteti dojmu da papa Franjo i prvi čovjek Dikasterija za nauk vjere Victor Fernandez pokušavaju provesti neodgodive reforme te da pritom paze da ne povrijede tankoćutne osjećaje konzervativaca koji nikako da shvate da blagoslov homoseksualnih i nevjenčanih parova nema veze s njima. Bilo kako bilo, reducirati jednu ljudsku osobu na njezine genitalije ili pak sklonost određenim genitalijama suprotstavljeno je crkvenom nauku o dostojanstvu ljudske osobe.