Isusov autoritet

Evanđeoski odlomak današnje liturgije govori nam o tipičnom danu Isusove službe: radi se posebno o suboti, danu koji je posvećen odmoru i molitvi (usp. Mk 1,21-28).

Isus je u sinagogi u Kafarnaumu čitao i komentirao Sveto pismo. Prisutni su bili privučeni njegovim načinom govora. Jako su mu se divili, jer je pokazivao drugačiji autoritet od onoga kakav su imali pismoznanci.

Osim toga, Isus se objavio snažan i na djelu. Naime, neki se čovjek u sinagogi okrenuo protiv njega, tražeći od njega, kao od Božjeg poslanika, objašnjenje. Isus je u njemu prepoznao zlog duha, naredio mu da iziđe iz tog čovjeka i tako ga istjerao. Tu vidimo dva karakteristična elementa Isusova djelovanja: propovijedanje i taumaturško djelo ozdravljenja. Te se dimenzije ističu u odlomku iz Markova Evanđelja, no najviše se ističe propovijedanje; egzorcizam je prikazan kao potvrda jedinstvenog Isusovog „autoriteta“ i njegova učenja.

Isus je propovijedao kao onaj koji ima vlast, poput nekoga tko ima nauk koji dolazi od njega, a ne poput pismoznanaca koji su ponavljali prethodne tradicije i naslijeđene zakone. Isusov je nauk imao isti autoritet kao i Bog koji je govorio. Naime, samo je jednom zapovijedi lako oslobodio opsjednutog od zloga i ozdravio ga. Zašto? Zato što njegova riječ čini ono što kaže. Zato što je konačni prorok. Mojsije je navijestio Isusa kao odlučujućeg proroka.

Isusov nauk ima isti autoritet Boga koji govori; naime, samo je jednom zapovijedi lako oslobodio opsjednutog i ozdravio ga. Zato što je govorio ne ljudskom vlašću, nego božanskom i zato što je imao vlast biti odlučujući prorok, to jest Božji Sin koji nas sve spašava i ozdravlja. Druga nam dimenzija ozdravljenja pokazuje da je Kristovo propovijedanje usmjereno prema pobjedi zla koje je prisutno u čovjeku i u svijetu. Njegova je riječ bila izravno upućena protiv kraljevstva sotone kojeg je doveo u krizu i natjerao da se povuče, prisiljavajući ga da napusti svijet.

Opsjednuti kojem je Gospodin zapovjedio, bio je oslobođen i preobražen u novog čovjeka. Osim toga, Isusovo je propovijedanje pripadalo logici suprotnoj svjetovnoj i onoj zloga; njegove su riječi poremetile pogrešni poredak stvari. Naime, đavao je, približavajući se Isusu u opsjednutom, vikao: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš?“ Ti izrazi pokazuju potpuno otuđenje između Isusa i đavla koji se nalaze na sasvim različitim razinama; među njima nema ništa zajedničko; protivni su jedan drugome.

Isus koji ima vlast, koji svojim autoritetom privlači ljude, prorok koji oslobađa, prorok koji je obećan, Božji je Sin koji ozdravlja.