Hram koji ne mari za ljude ne može biti Božji hram

Ona je Austrijanka koja radi u zapadnoj Africi.

Kao mlada liječnica još se uvijek ne može i ne želi pomiriti s činjenicom da 80% tamošnjeg stanovništva nema pristup modernoj medicini i lijekovima. Što su lijekovi, dijagnostika i sva ostala medicinska oprema kvalitetniji, to je većem broju trudnica, novorođenčadi i teško oboljelih uskraćen pristup modernoj medicini. Kao da više nikome ne smeta činjenica da smo u međuvremenu sve monetizirali te i na one najapstraktnije ideje zalijepili ceduljicu s cijenom. Danas naime sve košta: voda, zrak, umjetnost, svakodnevna komunikacija pa čak i večernji mir.

Ivan započinje svoje evanđelje famoznom scenom Isusova bijesnog raspašoja u jeruzalemskom hramu. Budući da je cijela Biblija jedno pomno koncipirano djelo koje obiluje metaforama i simbolima, tako i ovaj prizor Isusova obračuna s trgovima u hramu nosi mnogo dublju priču nego što je to vidljivo iz površnog čitanja.

Iako je današnje evanđelje usmjereno između ostalog i protiv jeftine religioznosti, pogrešno bi bilo zaustaviti se samo na tome.

Slavni hram u Jeruzalemu nije bio samo mjesto molitve i vjerskih obreda nego središte židovske civilizacije. On, odnosno barem ono što je od njega ostalo još je uvijek simbol drevnog humanizma, morala i etike. No, u Ivanovom evanđelju problem je novac i to mnogo novca, kao i sama činjenica da su trgovci i dileri ovo sveto mjesto pretvorili u tržnicu koja im je služila isključivo kao izvor zarade. Hram kao središnja religijska, ekonomska i politička institucija tadašnjeg judaizma, izgubio je svoju originalnu funkciju time što je zanemario brigu za udovice i siročad.

Hram koji ne mari za ljude ne može biti Božji hram.

Ne čudi stoga Isusov građanski neposluh čiji je cilj (bio) vraćanje hrama na početne postavke te već najavljena transformacija cijelog narativa o klanjanju Bogu ne samo u hramu nego i u „duhu i istini“.

Nije tajna da je religija od samih početaka pravi biznis. Svima je jasno da se božanstvo ne može kupiti, ali još je jasnije da ekskluzivni pristup božanstvu odlukom klera nikad nije bio besplatan. Božanska naklonost zahtijeva žrtvu, a žrtva redovito košta. Isus ovdje ustaje u obranu svih žrtava brojnih lažnih „proroka“ iz religije i politike koji se vješto poigravaju sa strahovima ljudi te uz pomoć okoštalih tradicija monetiziraju njihove nesigurnosti i želje. Isus kao utjelovljena Božja riječ beskompromisno ulazi u sukob s nečovječnom ekonomijom. Božji hram je slika svakog ljudskog bića. Ne može se prodavati i zloupotrebljavati. Ne smije služiti kao sredstvo manipulacije. Čak ne smije biti ni objekt vlastite destrukcije. Stoga je građanski neposluh galilejskog putujućeg propovjednika simbol uskrsnuća pravog života.

Protjerivanje puke profiterske logike iz hrama za Ivana je znak za „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka“.

Mlada liječnica iz zapadne Afrike koja se usred borbe za jedan bolji i pravedniji svijet sama izlaže na milost i nemilost moćnijima od sebe simbol je borbe za jedan pravedniji i humaniji svijet.