U trenutku

Soren Kierkegaard s pravom je definirao trenutak kao esencijalnu kategoriju postojanja. Trenutak je shvaćao kao raskrižje između vremena i vječnosti.

Za Kierkegaarda trenutak označava točku u kojoj pojedinac napušta zupčanik vremena, kauzalnosti i nužnosti te postaje svjestan svoje slobode i vječne odgovornosti prema svom Stvoritelju.

Dakle, ne “pokušaj” već poslušnost; ne davanje smisla samom sebi već određenje vlastitog bića; ne budućnost već sadašnjost koja se (pod)razumijeva sada karakteriziraju osnovnu strukturu takvog shvaćanja vremena koje oblikuje vjera, a ne strah.

Ovo “danas” je zapravo stvarno vremensko određenje ljudske egzistencije bez straha te prema tome Biblija […] najveću važnost daje onome “sada” i “danas” vjere.

U takvoj vremenskoj i povijesnoj perspektivi bit osobe nije određena samo onim što ona sama o sebi misli. Umjesto toga, bit i karakter ljudskog postojanja određuju se u percepciji bića u datom trenutku; i nije nacrt za budućnost ono što ljudskoj egzistenciji daje karakter, već upravo ono pouzdanje i povjerenje u važnost i prisutnost onoga “danas” […].

Eugen Drewermann, Tiefenpsychologie und Exegese. Band II, Düsseldorf und Zürich: Walter Verlag 6. Aufl. der Sonderausgabe 2001, S. 622f.