Mutacija fašizma

Razlog što danas fašizam cvjeta diljem svijeta nije taj što su ljudi zaboravili kako izgleda fašizam s početka 20 stoljeća nego što današnji fašizam vitko izbjegava usporedbu s tim i dolazi u „mutiranom“ obliku.

Većina ljudi tih krugova vjerojatno nije svjesna da je njihovo ponašanje fašističko. Ostali itekako znaju što rade.

To znači da nam je potrebna nova definicija, nova spoznaja te stvarnosti. Današnji fašizam dolazi kao mutacija, ne više najavljen u tenkovima i logorima, takoreći mehanički i analogno. On dolazi iz „avatara“. Dolazi apstraktno i digitalno – virtualno. Kao alternativni svijet. Mogli bismo ga nazvati „virtualizacija“ (ono što se čini, što nije pravo) jer kao prvo dolazi iz tog nestvarnog avatara i kao drugo, nastoji stvoriti dojam da zapravo svi drugi žive u lažnome svijetu – u svijetu koji kreiraju neke skrivene elite. Stoga nam fašisti nude jedinu moguću alternativu, jedinu istinu. Oni stvaraju ideologiju dojma.

Fašizam današnjice navaljuje dakle iz virtualna svijeta u kojem vlada totalna insceniranost i sve je dopušteno. Dolazi iz svijeta interneta i ekrana u kojemu godinama vlada bezakonje i čisti interes – gdje je mogao mirno inkubirati i doživljavati svoju evoluciju. Gdje je dopušteno čak i biti netko drugi, s lažnim imenom, a pravom mržnjom. Današnji fašizam stoga napada cjelokupnu stvarnost. Napada činjenice, napada istinu, institucije, sudove, poredak, logiku, prirodu i fizičke zakone. S „avatara“ i ekrana je prešao na svog tvorca, na pojedinca. I u njemu se nastoji do kraja obistiniti.

Ne vlada stoga danas kolektivni fašizam, nego individualni. Jer se pojedinac protivi svakom kolektivnom pamćenju i percepciji stvarnosti u kojima on nije dovoljno „ostvaren“. A želja skoro svakog pojedinca današnjice jest da ostavi trag, bude upamćen i stoga zapažen, percipiran. Ekstremna desnica nudi platformu upravo takvima. Ona ne stvara kolektiv, nego prostor gdje se događa emocionalni izljev svoga „ja“- koje je uvrijeđeno nevidljivošću u globalnom svijetu. Individualizmu su ponudili svoju opciju.

Fašizam ogorčena pojedinca

„Nevidljivi“ i neprestanom-utrkom-za-uspjehom-stresirani pojedinac pobunio je se, dakle, protiv kolektiva, zapravo protiv cijele stvarnosti u kojoj se osjeća nedovoljno uzet u obzir. Njegova revolucija se zato događa u „izvrtanju“ istine. Fašisti ne prihvaćaju realnost koja njih ne prihvaća.

Oni stoga jednostavno kroje svoju stvarnost – koja se temelji na njihovu mišljenju – a koje se opet temelji na njihovoj emociji . A ta emocija se opet temelji na strahu da im unutar zadanih društvenih normi neće dopasti dovoljno pažnje i moći.

Oni ne podnose da netko ugrožava i ograničava njihove snove o njihovoj apsolutnoj slobodi. Slobodi da žive u stvarnosti satkanoj od njihovih slatkih emocija. Da im nitko ne dira taj avatar. Da ga nitko ne dovede u pitanje. I da svaku prijetnju svome (vazda ugroženom) identitetu mogu jednostavno i bez puno papirologije odstraniti.

Jedna od odlika današnjeg fašizma stoga je npr. i biti protiv zaštite klime i Zelenih. Blati, pljuje i difamira svaku socijalnu i klimatski-održivu ideju. Jer je toliko truda uložio da si priušti rekvizite imućnosti – a sada to odjednom nije dobro. Toliko truda da izazove pažnju i napokon postane netko, a onda na kraju da bude proglašen egoistom? Naravno da stoga izvrće stvarnost – jer ne može podnijeti uzaludnost svog poduzeća. Naravno da čezne za vremenima tvorničkih dimnjaka, mačo muškaraca i hijerarhije koja se dijeli na nekoga i nikoga. Jer ništa nema u sebi, mora nabaciti na sebe i oko sebe.

Nema „fenomena duha“, da se, dakle, duh očituje nekom vidljivom kvalitetom – samo „fenomen rekvizita“ ili atributa, pokazivanje kvantitete – više, veće, brže, skuplje (odraslih igračaka za pokazivanje) koje kapitalizam pretvara u simbole uspjeha.

Virtualnost je fašističkom pojedincu omogućila da stvori vlastiti film. Da živi u isječcima kao u filmu, koji samo stvara dojam neprekidnog vremena i prostora.

U tom bolesnom stadiju individualizma spremni su zanijekati stvarnost u kojoj smo svi do jučer imali neki konsenzus. Kao da ubojica Putin biva manje ubojicom ako on osobno ne priznaje međunarodni sud. Tako se današnji fašisti i nacisti uvrijede kada ih se nazove tako. Jer oni ne priznaju stvarnost iz koje dolazi takav sud. I u tom neprestanom izvrtanju i preoravanju realnosti sastoji se njihova egzistencija. Kada im se otkrije skandal, oni nisu krivci nego žrtve medijskog progona, itd.

Fašisti se, dakle, prodaju kao drugo mišljenje. A zapravo su prva emocija koju životinja (čijeg je čovjek roda) doživljava u susretu s nepoznatim. Emocija koja se eksplozijom interneta osokolila, pogrešno kanalizirala, stekla moć i zašla u politiku. Današnji fašizam nije tek kopija onih prošlih. On je mutirao. Sa virtualnih avatara je prešao na prostorno-vremenskog čovjeka. Fašisti zapravo hoće da njihov osjećaj (iz kojeg su izgradili svoj avatar) dobije status mišljenja, a zatim i status istine. Tada će oni određivati činjeničnost svijeta. I ubojice i mrzitelje će tada moći preimenovati u osloboditelje i patriote.

Zato je sve prepuno zavjera i nadriteorija o baš svemu. Ako i koriste neke činjenice, koriste ih izvan njihovog stvarnog konteksta. Sve postaje alternativno. Alternativni mediji, medicina, religija, odgoj, obrazovanje. I sve nas poziva da odbacimo primarno i dosadašnje kao laž. Jer budući da je stvarni svijet zao, alternativa automatski znači nešto dobro i sveto.

U toj strategiji im pomaže općenito društveno stanje. Jer je čovjek otuđen od svoga svijeta. A otuđen je nepreglednom birokratizacijom i globalizacijom koje stvaraju. Te vlastitom ravnodušnošću prema obvezi da se uključi u izgradnju svijeta (obrazovanje, dijalog, solidarnost) jer je zabavljen svojim uspjehom. Pri tome se nije imao vremena baviti pitanjem „tko sam ja, zapravo?“. Radio je na dojmu, ali ne i vlastitom pojmu.

Stoga fašizam žurno šalje pojedince da  kupuju „pripadnost“ s tržnice identiteta. Ti pojedinci su uplašeni od strane drugih i drugačijih jer im je to pred oči stavilo činjenicu da oni zapravo i ne znaju tko su. S te se tržnice vraćaju kesa punih zastava, jeftinih parola, neartikuliranog domoljublja i onoga što se već da jeftino prisvojiti. Kao suvenire s godišnjeg odmora, oni kupuju svoje identitete i redaju na prazne vitrine svojega “ja”. Prosječan nacist ne zna ni puno ime Goethea ni tri važne ideje koje je povijest naroda iznjedrila. Ali on se ogrne zastavom kao ličinkom i misli da je time on postao srž te države. Iz takvih ličinki izmigolje uglavnom proždrljive gusjenice, a leptiri isuviše rijetko.

Fašizam, nažalost, postaje mainstream.

Politiku razuma pobjeđuje popularnost emocije. Pravo na vlastito slobodno mišljenje postaje pravo na vlastite činjenice, na nametanje vlastitoga svijeta. Fašizam danas pobuđuje kolektivni strah od pojedinca. Jer ne znamo iz kakvog virtualnog filma taj isti dolazi niti u kakvim „isječcima“ vidi ostatak svijeta.