Biti pozorni na ljude oko nas

Isus primjećuje sve one ljude koje drugi smatraju mrtvima, ali koji još uvijek odbijaju odustati od života.

To ga duboko dira. On ozbiljno shvaća život. Čak i kad ga drugi više ne vide, ne osjećaju. Kad ljudi jednostavno prolaze jedni pokraj drugih. Kad se više ništa ne očekuje. Tada nastupa bol. “Odustani. Tvoj život je bio nesretan…”. Ali Isus želi da svi oni odbačeni i zanemareni dođu do svojih prava – kao ljudi, kao žene.

Uskrsnuće počinje ustajanjem

To nam žele ispričati pripovjedači dviju priča o ženama iz današnjeg Evanđelja. Isus je pozoran, suosjeća s ljudima u potrebi i dopušta im da mu se obrate. On ne prolazi pokraj njih ravnodušno. Kao da ne postoje. On ih vidi. Nama se danas pokušava reći: Prepusti se njemu. Netko tko tako duboko vidi ljude može ti mnogo značiti. Kad te drugi otpišu i prekriže, on te uzdiže i vraća ti život…

Ovdje, u ovoj priči, dvoje ljudi preuzima inicijativu. Oni se usude napraviti prvi korak. Otac koji kleči za svoju kćer… Žena koja hrabro izlazi iz sjene svog života i suprotstavlja se svim društvenim normama… Ova priča govori o ljudima, ženama, kćerima koje s Isusom gledaju svoj život i polažu svoje povjerenje u njega: “Dotakni me, uzdigni me.”

Tragom istine

Čitamo ovu priču nakon što smo proslavili i Uskrs i Pedesetnicu, blagdan Isusova uskrsnuća – i blagdan ljudi koji ga slijede, pozvani njegovim Duhom. Danas susrećemo ljude, žene, koje mu prilaze, čuju njegov glas i u njemu otkrivaju snagu koja ih vraća u život. Traže njegov trag kako bi ponovno živjele kroz njega.

Dvije žene… jedna mlada, jedna starija. U ovoj priči one predstavljaju mnoge druge žene koje se muče sa životom, koje su negirane, umanjene, neprimijećene, proglašene mrtvima. Ali onda dolazi Isus iz Nazareta u grad i govori im: “Kćeri, ustani – i idi – u miru.”