Anselm Grün: Božja volja i iluzije života

Božja volja nam se često čini stranom jer se držimo za iluzije koje smo si stvorili o životu.

U nama postoje različite razine naše volje. Imamo onu tzv. izvanjsku volju i onu volju u dubini našeg srca. Izvanjsku volju iliti volju na površini često izjednačujemo s našim hirovima ili spontanim potrebama. Tada uopće ne primjećujemo da nas u tome često vode očekivanja drugih i ono što svi rade. Mislimo da se vodimo vlastitom voljom i željama i ponosni smo na to. U stvarnosti smo vođeni izvana. Kažemo: “Sada želim ići ovamo ili onamo. Nemam volje raditi ovo ili ono. Sada mi treba pivo. Kupit ću si sada ono što želim.” To može biti dobro za nas. Ali često nismo slobodni, već smo robovi svojih potreba ili trenutne mode.

Kada se u molitvi umirimo i dođemo u dodir s našim pravim “ja”, odjednom osjetimo što nam doista godi i čini dobro, što duboko u sebi zapravo želimo. Ta volja koju tada otkrijemo je ujedno i naša vlastita volja i Božja volja. Božja volja nam na kraju donosi dobro. Ali na prvi pogled nam se često čini stranom i nerazumljivom. Ono što u tišini prepoznamo kao dobro za nas često je suprotno onome što bismo inače htjeli. Jer u nama je i tendencija da želimo imati udobnost i ispuniti sve svoje želje i potrebe. Kada se u molitvi povežemo sa svojim pravim “ja”, osjetimo da nam ne bi bilo dobro kada bismo uvijek slijedili svoje hirove i potrebe. Božja volja je ono što nam duboko u nama donosi dobro. Ali dok to ne prepoznamo, često je potrebno boriti se i truditi, kao što je i sam Isus doživio u Getsemanskom vrtu.

Iz: Anselm Grün, Andrea Schwarz, Alles lassen, weil er mich lässt. Lebenskultur aus dem Evangelium. Herder Verlag Freiburg Basel Wien 2001.