James Martin SJ: “Mržnja je zapanjujuća.”

Njujorški isusovac James Martin bori se za Crkvu u kojoj se seksualne manjine osjećaju dobrodošlo. Njegova knjiga “Building a Bridge” postala je bestseler, a prema njoj je snimljen film s Martinom Scorseseom kao producentom. Razgovor o važnim znakovima, svećeničkom neposluhu i pismu pape Franje.

Pater James, Vi ste s knjigom „Building a Bridge“ željeli  pokrenuti dijalog između homoseksualnih kršćana i Crkve. Kakve su bile reakcije?

James Martin: Svakako sam znao da je homoseksualnost kontroverzna tema u Crkvi. Ali dok nisam objavio svoju knjigu, nisam bio svjestan da je baš toliko kontroverzna. Reakcije, kako pozitivne tako i negativne, bile su prilično intenzivne i iznenadile su me.

Kako je to izgledalo u praksi?

To je uključivalo ljude koji su plakali i grlili me na predavanjima, ali i one koji su me vrijeđali, i online i u stvarnom životu. Bilo je čudno: neki su mi rekli da ih je knjiga vratila u Crkvu, dok su istovremeno moji nastupi otkazivani. Tada su se pojavili filmaši i pitali mogu li me pratiti na predavanjima i razgovorima. Mislim da su u dokumentarcu odradili sjajan posao prikazujući mnogo različitih glasova – ne samo moj.

Za argumentiranje protiv jednakosti homoseksualaca često se koriste biblijski stihovi, na primjer iz Poslanice Rimljanima: „Muškarci sa muškarcima čine sramotna djela i primaju u sebi zasluženu plaću za svoje zablude“ (1,27).

Kada netko dođe s takvim argumentima, podsjećam ih da postoji mnogo stvari koje Biblija hvali ili zabranjuje, a koje danas vidimo sasvim drugačije. Isto tako, postoje zakoni i pravila koje danas vidimo drugačije. Trebamo li još uvijek kamenovati preljubnike? To piše u Bibliji. Ili nekoga pogubiti zbog bogohuljenja? I to piše u Bibliji. Smatramo li naplaćivanje kamata grijehom? Svi ti zakoni danas se promatraju u kontekstu njihovog vremena, i to je ispravno.

Jedina iznimka bi bila tema homoseksualnosti?

Točno, kada je riječ o homoseksualnosti, za takve ljude iznenada vrijedi svako slovo. A kršćansko učenje u svojoj srži govori o prihvaćanju. Što je Isusova poruka drugo nego poruka dobrodošlice i uključivanja za sve ljude? Za Isusa ne postoji „mi“ i „oni“. Postoji samo „mi“.

Neki stručnjaci smatraju da trećina svih svećenika u Katoličkoj crkvi ima homoseksualne sklonosti. Može li snažan otpor imati veze s tim?

Teško je reći odakle dolazi otpor u Crkvi. Može dolaziti od klerika koji su homoseksualci – i time mislim na homoseksualne svećenike koji žive svoje obećanje celibata – koji su možda u sukobu sa svojom vlastitom seksualnošću. Ili može dolaziti od heteroseksualnih svećenika koji jednostavno imaju antipatiju prema seksualnim manjinama, ili odbacuju istospolne veze. Ali što god bili uzroci: mržnja u Crkvi je za mene zapanjujuća. To nadilazi puko odbacivanje. Zato je film važan. Homoseksualni katolici često su stavljeni u ladice, a „Building a Bridge“ ih prikazuje kao ljude – i kao katolike.

U Njemačkoj je ove godine blagoslov homoseksualnih parova bio velika tema. Neki svećenici su blagoslovili istospolne parove, izravno se suprotstavljajući vatikanskoj odredbi. Kako vidite takve akcije?

Ako Vatikan zabranjuje svećenicima blagoslivljanje istospolnih brakova, onda to ne bih činio kao svećenik. Pitanje je: postoje li drugi načini da izrazimo svoje poštovanje prema obvezi koju su ti parovi preuzeli? Znam mnoge istospolne parove koji su godinama brinuli jedni o drugima, često u bolesti, ponekad čak do smrti. Nije li to ljubavna obveza?

Može li zastava duginih boja ispred crkve biti pravi način podrške?

U tome ne vidim ništa loše. To je znak podrške zajednici koja je dugo vremena bila progonjena i isključena – često i od strane Crkve.

Mnogi optužuju papu Franju da šalje mješovite signale o toj temi. S jedne strane naglašava da homoseksualci trebaju biti prihvaćeni i voljeni – s druge strane drži se službene linije svojih prethodnika, kao što je zabrana blagoslova.

Čini mi se da je stav Svetog Oca jasan. Nije promijenio učenje o ovoj temi, ali je promijenio razgovor, pristup i ton. Sjetite se da je papa Franjo prvi papa koji je ikada javno upotrijebio riječ „gay“. Njegova možda najpoznatija rečenica je „Tko sam ja da sudim?“ Ima homoseksualne prijatelje. Nedavno mi je poslao pismo podrške mom vlastitom služenju, koje sam javno podijelio. Ima srce pastira. I takav pristup čini razliku. Mnogi homoseksualci kažu mi da se osjećaju dobrodošlo zahvaljujući papi Franji, iako se crkveno učenje nije promijenilo.

Koje su vaše nade za Crkvu u budućnosti – recimo za deset godina? Hoćemo li tada još uvijek voditi iste debate?

Nadam se da nećemo. Nadam se da će se seksualne manjine u Crkvi osjećati jednako dobrodošlo kao i svi drugi, i da će ih se vidjeti ne samo kao članove, već i kao voditelje Crkve. I naravno, nadam se da to neće trajati deset godina.

James Martin, rođen 1960. godine u Pennsylvaniji (SAD) je isusovac, svećenik i autor. Piše, između ostalog, za isusovački magazin „America“. Također se redovito pojavljuje na televiziji, uključujući CNN i „Fox News“. Svojim otvorenim, posredničkim stavom prema homoseksualcima stekao je mnoge neprijatelje ne samo u svojoj domovini nego i u ostatku svijeta.

Intervju: Simon Lukas / CiG