Karl Rahner: Euharistija
Tockazarez.hr
12.08.2024
Envato
Euharistija je jedna od najdubljih tajni kršćanske vjere, a njezino značenje temelji se na Posljednjoj večeri Isusa Krista.
U tom ključnom trenutku, Isus daje svojim učenicima svoj “tijelo” i “krv” kroz kruh i vino. Ova simbolika nije samo puki ritual – ona nosi snažnu poruku o žrtvi, zajedništvu i obećanju vječnog života.
Prvo i najvažnije, Euharistija je povezana s Isusovom svjesnom prihvaćanjem svoje sudbine, smrti na križu. Ova smrt nije kraj, već početak novog saveza između Boga i čovjeka. Kroz kruh i vino, Isus anticipira radost konačnog zajedništva u Božjem kraljevstvu. No, Euharistija nije samo osobni čin; ona je čin zajednice, gdje se svi vjernici okupljaju u ime Isusa Krista, dijeleći njegovu žrtvu i gradeći međusobno jedinstvo.
Kada Isus govori o svom “tijelu”, on ne misli samo na svoje fizičko tijelo, već na cijelu svoju osobu, dostupnu i prisutnu u ovom sakramentu. “Krv”, s druge strane, označava njegovu žrtvu na križu, krv prolivenu za Novi savez između Boga i ljudi. Ova žrtva nije tek povijesni događaj, već trajna stvarnost koja se obnavlja svaki put kad se slavi Euharistija.
Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima precizira ovu ideju: kruh koji jedemo i vino koje pijemo u Euharistiji nije samo simbol, već stvarna prisutnost Kristovog tijela i krvi. Kad sudjelujemo u ovoj gozbi, mi ne samo da proklamiramo Kristovu smrt, već ju činimo djelotvornom u našem životu. Kroz ovu zajednicu, mi postajemo jedno s Kristom i s njegovim mističnim Tijelom – Crkvom.
Euharistija stoga ima dvostruku prirodu: ona je i gozba i žrtva. Kao gozba, ona nam daje stvarnu prisutnost Krista u obliku kruha i vina. Kao žrtva, ona ponavlja i aktualizira jedinstvenu Kristovu žrtvu na križu. U ovom svetom činu, Crkva ne samo da slavi povijesni događaj, već ga čini trajno prisutnim i djelotvornim za sve vjernike.
Nemoguće je odvojiti ove dvije dimenzije Euharistije – one su neraskidivo povezane i zajedno predstavljaju puninu kršćanskog otajstva. Svaki put kad slavimo Euharistiju, prisjećamo se ne samo Kristova utjelovljenja, smrti i uskrsnuća, već i njegovog uzvišenja u vječni život.