Čega se domaći biskupi boje?

Nedavno se dogodilo nešto prilično opskurno. Nakon što je varaždinski biskup Bože Radoš na Pepelnicu na najlogičniji mogući način citirao Isusa i na samom početku Korizme poručio svim vjernicima da u farizejskoj molitvi na trgovima i po ostalim javnim mjestima nema previše evanđelja, mediji su to primijetili i počeli izvještavati o “prvom biskupu koji je javno prozvao klečavce s Trga”.

Ako samo na trenutak zanemarimo ovu dezinformaciju i podsjetimo se da biskup Radoš zasigurno nije prvi biskup koji je javno doveo u pitanje autentičnost molitve s glavnih trgova, u riječima varaždinskog biskupa nema ništa sporno. Riječki nadbiskup Mate Uzinić je u božićnom intervjuu za Express diplomatski naglasio da mu takvi skupovi više izgledaju politički ili aktivistički nego vjerski te da bi angažman vjernika u društvu trebao biti nešto drugačiji. Uzinić je jednostavno izrekao upravo ono što većina domaćih biskupa privatno misli, ali se boji glasno reći. U tom duhu je i Varaždinska biskupija promptno objavila kraće priopćenje, u kojem je naglašeno da biskup Radoš u svojoj propovijedi na Pepelnicu uopće nije mislio na molitelje. Škrto, ali sterilno priopćenje završava začuđujućom opaskom da “način komunikacije biskupa Radoša tijekom propovijedi nije prozivanje osoba ili skupina ljudi, već tumačenje Božje riječi”. U posljednjih smo nekoliko godina u više navrata svjedočili „načinu komunikacije“, možda ne od biskupa Radoša, ali definitivno od više njegovih kolega, u kojem je itekako bilo i prozivanja i osude svih onih koji na bilo koji način odudaraju od katoličkog ideala. Ako se jedan biskup neće suprotstaviti zloupotrebama kršćanstva, tko će? Ako netko zloupotrebljava Božju riječ te iskorištava molitvu kao sredstvo političke borbe iliti instrumentalizacije, onda je zadaća jednog biskupa reagirati i pokušati spriječiti duhovne malverzacije. Kako je došlo do toga da većina biskupa s nelagodom promatra „katoličke muževe“ na glavnim trgovima i njihovu ideologiziranu molitvu i opet se boji javno reći da to nema nikakve veze s kršćanstvom?

Svi su mogli vidjeti fotografije skupine muškaraca koji se posljednjih nekoliko mjeseci, svake prve subote u mjesecu, uz podršku “molitelja” iz Poljske, okupljaju na glavnim trgovima većih gradova, gdje javno mole za čednost žena i domovinu, prestanak predbračnih odnosa i pobačaja, obnovu katoličkih brakova… Unatoč tome što ova navodno katolička grupa samoprozvanih alfa-mužjaka doista baštini neke retrogradne poglede na žene i svijet općenito, bojazan da je ovdje riječ o puzajućem klerofašizmu realna je koliko i strah male djece od izvjesne babaroge. Jedina skupina kojoj spomenuti bogomoljci doista štete je upravo Katolička crkva u Hrvatskoj, o kojoj će distanciraniji ili neutralniji dio duhovno otvorenih i zainteresiranih građana nažalost zadržati oprezan stav. Umjesto što protestiraju po trgovima hineći molitvu krunice, kršćanski uvjerljivije bi bilo otići volontirati po domovima za nezbrinutu djecu ili po pučkim kuhinjama. To je društvo koristan rad i najglasniji protest protiv ionako kritičnog stanja u društvu. Ovo što oni čine je najobičniji cirkus, silovanje javnog prostora i davanje argumenta više svima onima koji ih smatraju fašistima.

Najtužnije u cijeloj ovoj situaciji je strah katoličkih biskupa od vlastitog stada, a pogotovo onih verbalno agresivnijih ovčica. Vjerojatno su svjesni da bi ih snašla slična sudbina kao i njihova kolege (nad)biskupa Uzinića, kojeg prepobožni krokatolici krenu vrijeđati čim na društvenim mrežama objavi nešto što ne odgovara nacionalističkoj ideologiji Boga i Hrvata. Ono što se ranije samo pretpostavljalo, ovih se dana službeno i potvrđuje: domaći biskupi su svojom nepažnjom i lijenošću stvorili jednog katoličkog (i izrazito nepismenog) Frankensteina kojeg više ne mogu kontrolirati pa sada moraju igrati po diktatu najsirovijih strasti lišenih rauma kako se ne bi zamjerili onom intelektualno zapuštenijem dijelu stada koji, nakon desetljeća bombardiranja ideologijom, kičem i praznovjerjem, ne trpi druge i drugačije. Crkvena hijerarhija je trenutno zarobljena u vrtlogu niskih strasti vlastitog naroda kojeg je sama godinama pomno njegovala pa čak i poticala.

Iako je sada svima jasno da se pretjeralo, više nije dovoljno samo deklarativno naglašavati da iza ovakvih inicijativa ne stoje ni biskupi ni Biskupska konferencija. Potrebno je konačno reagirati i javno stati iza svojih riječi. Sve ostalo je povlačenje i onaj klasični kukavičluk.

Express / 24sata (03.03.2023.)