Higgins: Papa Franjo remeti našu duhovnu samodopadnost

Kamo papa Franjo želi odvesti Crkvu? Kanadski publicist Michael W. Higgins smatra da Papa ima jasnu viziju: želi razbiti ustaljene obrasce i promovirati teologiju koja ne ostaje samo na apstraktnim razmatranjima, već uključuje svakodnevni život ljudi.

Crkva kao veliki šator, kao poljska bolnica, kao svetište u nemirnom svijetu – to je vizija Crkve pape Franje. Emilce Cuda, argentinski teolog kojeg je Papa imenovao tajnikom Papinske komisije za Latinsku Ameriku, ističe specifičnosti Franjine pastoralne teologije:

“Za Papu pastoralnost znači biti s ljudima tamo gdje jesu. Važno je to razumjeti, jer neki u Crkvi – čak i istaknuti teolozi – teologiju promišljaju previše apstraktno. Ne shvaćaju da ljudi na periferiji više ne mogu promišljati teologiju samo kao filozofsku refleksiju. Teologija se prenosi kroz životnu mudrost ljudi. Dok se teologija oslobođenja fokusira na opciju ‘za siromašne’, Franjo promovira opciju ‘s siromašnima’. Teolozi se moraju spustiti iz svojih ‘kula bjelokosnih’ i približiti siromašnima i marginaliziranima.”

Najjasnije formalno ili službeno očitovanje ovog pristupa zabilježeno je nakon završetka etape Svjetske sinode prošle godine. Papa Franjo je 1. studenoga 2023. objavio apostolski dokument Motu proprio pod nazivom Ad theologiam promovendam (“Za promicanje teologije”), kojim je pokrenuo paradigmu promjene u katoličkoj svijesti.

Otvaranje teologije

Ovaj dokument, djelomično povezan s novim statutima Papinske teološke akademije, uključuje metodološki pristup društvenih znanosti i dodatno razvija Franjinu viziju otvaranja teologije. Papa nedvosmisleno naglašava: “Za promicanje teologije u budućnosti ne možemo se ograničiti na ponavljanje apstraktnih formula i shema iz prošlosti… [jer] Bog se očitovao kroz povijest, a ne kao zbirka apstraktnih istina.”

Dokument sažima mnoge Franjine refleksije o ulozi teologije. Papa jasno izražava da je teologija “pozvana na prijelomnu točku, na paradigmu promjene, na ‘hrabru kulturnu revoluciju'”. Ističe da teologija mora postati “temeljno kontekstualna”, tj. sposobna čitati i tumačiti Evanđelje unutar uvjeta u kojima ljudi svakodnevno žive – u različitim geografskim, društvenim i kulturnim okruženjima. Nadalje, kaže: “Teologija ne može postojati izvan kulture dijaloga i susreta između različitih tradicija i znanstvenih područja, između religija i prema svima – vjernicima i nevjernicima.”

Teologija u službi susreta

Papi nije cilj oslabiti intelektualnu strogoću teologije niti se odvojiti od crkvene tradicije. Njegov poziv teolozima da “siđu na ulice” ne znači napustiti akademske prostore, već teologiju povezati sa stvarnošću svakodnevnog života. Inspiriran Bernardom Lonerganom, Papa se zalaže za preobrazbu teologije – od statičnog modela prema dinamičnoj znanosti ukorijenjenoj u iskustvu, a ne u ideologiji.

Iako tradicionalistički teolozi možda doživljavaju Ad theologiam promovendam kao razvodnjavanje crkvenog nauka, Franjo je dokazao suprotno. On ostaje vjeran organskoj tradiciji Crkve, ali potiče promjene. Prekinuo je ustaljene protokole i skrenuo pozornost na marginalizirane, mijenjajući percepciju Crkve kroz sinodalni način djelovanja umjesto hijerarhijskog.

Remetilački Papa

Što je papa Franjo zaista uzdrmao? Našu duhovnu i intelektualnu samodopadnost, naš strah od novih puteva i našu zatvorenost pred Duhom koji reformira. Franjo ne odustaje od pučke pobožnosti niti od rada svojih prethodnika – on na njima gradi.

Njegov rad na promjeni paradigmi nije samo intelektualni eksperiment. Njegov poziv na teologiju susreta i dijaloga nije samo akademska vježba, već konkretan smjer za Crkvu 21. stoljeća – Crkvu koja služi, prepoznaje i gradi mostove. To je izazov za sve nas.

Michael W. Higgins

Michael W. Higgins je umirovljeni predsjednik Sveučilišta St. Jerome na Sveučilištu Waterloo u kanadskoj provinciji Ontario. Također je bio profesor engleskog jezika i religije na Sveučilištu St. Thomas u Frederictonu, u provinciji New Brunswick.

katholisch.de