Zašto doslovno tumačenje priče o Adamu i Evi šteti vjeri?

Teolog i vjeroučitelj Ivan Bosak na ovom je portalu podijelio jedno iskustvo koje je doživio na svom radnom mjestu.

Kada je svojim učenicima rekao da Adam i Eva nisu povijesne osobe, nego simbolične figure cijelog čovječanstva, našao u latentnom sukobu s jednom časnom sestrom koja očito nije dijelila njegov, odnosno crkveni stav.Rasprava koja je potom uslijedila na društvenim mrežama bila je jednako apsurdna koliko i nepotrebna. Štoviše, najveći broj oštrih kritika nije stigao od tzv. običnih vjernika, nego od pojedinih teologa i svećenika – upravo onih koji bi trebali bolje znati. Paradoksalno, njihova tvrdnja da svaki vjernik mora vjerovati u povijesnu stvarnost Adama i Eve izravno se kosi s naukom Crkve i njezinim upozorenjem na opasnosti doslovnog tumačenja Svetog pisma. Ako jedan polupismeni klerik danas zbilja vjeruje da su Adam i Eva povijesne osobe, što onda očekivati od njegova stada? Što ostaje od duhovne dubine priče kada je reduciramo na puko kronološko izvješće?

Crkva jasno naučava da Adam i Eva simboliziraju sve ljude, njihovu slobodu, ranjivost i sklonost pogreškama. Ovdje leži prava snaga priče – u njezinoj sposobnosti artikulirati naše univerzalne borbe, a ne nuditi povijesnu kroniku. Teolozi poput Augustina, Tome Akvinskog i Josepha Ratzingera odavno su naglasili simbolički karakter ovih priča, čime su otvorili prostor za dublje duhovno razmatranje.

Dva kratka poglavlja na početku Biblije, priča o Adamu i Evi, oblikovala su naše shvaćanje ljudske prirode, morala i egzistencije više od bilo kojeg drugog teksta. No, priča nije povijesni izvještaj nego duboki mit – književni izraz koji istražuje univerzalne istine o čovječanstvu. Kada se tumači doslovno, ovo remek-djelo simbolike postaje banalno i trivijalno, a njezine poruke zakrčuju se plitkim interpretacijama. Doslovno tumačenje Svetog pisma stvara ozbiljne probleme, osobito kada se primijeni na priču o Adamu i Evi. Takvo tumačenje perpetuira ideju “istočnog grijeha” kao povijesnog događaja, što vodi rigidnim moralnim sustavima temeljenima na krivnji i osudi. Još gore, doslovno shvaćanje žene stvorene iz rebra muškarca opravdava patrijarhalne strukture i diskriminaciju prema ženama. Također, doslovno tumačenje stavlja vjernike u sukob sa znanstvenim otkrićima, što vodi znanstvenoj nepismenosti i sužavanju horizonta spoznaje.

Vrijeme je da se odvažimo napustiti okove doslovnosti i prigrlimo dubinu priče koja nas vodi prema razumijevanju sebe i svijeta. Umjesto da se opsjedamo povijesnim činjenicama koje nikada nisu ni bile namijenjene ovim tekstovima, pozvani smo istraživati bogatstvo simbolike koje oblikuje naš odnos prema Bogu, svijetu i jedni prema drugima.

Mit o Adamu i Evi nije tu da bi nas zarobio doslovnošću, nego da bi nas naučio o slobodi, odgovornosti i ljudskoj prirodi. Njegova snaga leži u univerzalnosti, a ne u povijesnoj specifičnosti. Doslovno tumačenje ove priče je promašeno i štetno.