Biblijske priče: Homoseksualnost u Bibliji i problemi s predrasudama

Ne mogu reći koliko sam puta čuo od katolika, svećenika i laika rečenicu: “Mi ne osuđujemo grešnika, nego grijeh.”

Osoba koja bi se nekako pojavila u ovom vremenu, ne znajući kakvi su ljudi, mogla bi pomisliti i reći: „Gle, kako se samo oni dobro odnose jedni prema drugima.“

E, kad bi sve bilo tako jednostavno i kad bi stvari bile crno-bijele pa da uvijek znamo kako treba postupati. Zamislite samo da u svakom trenutku možete znati tko je dobar, a tko zao ili je li ono što činimo moralno ispravno ili neispravno. Život bi bio puno lakši, ali i puno dosadniji.

Danas u našem društvu caruje jedno pravilo: ako si drugačiji, bit će ti teško! Počnimo samo od toga da, ako nisi bijelac, muškarac, Hrvat, kršćanin, katolik, nacionalist, član HDZ-a i heteroseksualac, život ti vrlo brzo može, umjesto sna punog ljubavi i razumijevanja, postati noćna mora puna nasilja i osuda.

Već dugo razmišljam o tome kako u društvu u kojem živim tako teško prihvaćamo sve što je drukčije. Kao da u toj različitosti leži neka zvijer koja nas želi proždrijeti. Zašto se tako teško mirimo s činjenicom da smo različiti i da baš u toj različitosti leži sva ljepota ovoga svijeta i društva u kojem živimo? Kao profesor i učitelj u školi toliko sam puta čuo da bi svijet bio dosadan da smo svi isti, i to vrlo često ponavljamo i svojim učenicima, ali zašto se onda mi sami ne držimo toga?

Do odgovora na ovo pitanje nije lako doći. Na nas kao pojedince utječe sve – od roditeljskog odgoja pa do videa na TikToku ili Instagramu.

Često nekritički prihvaćamo ono što čujemo ili nam je netko rekao.

Dovoljna je samo jedna karizmatična osoba da promijenimo vlastito mišljenje i da postanemo netolerantni i zatvoreni za sve što je drukčije, a nažalost i često vrlo agresivni i nasilni prema drukčijima.

Pravi primjer pojave koja vrlo često izaziva pozive na nasilje i razna glupa razglabanja o nenormalnosti i protuprirodnosti svakako je homoseksualnost. Htio bih kroz nekoliko starozavjetnih i novozavjetnih tekstova i (krivog) razumijevanja pokazati kako smo kao društvo i pojedinci postali netolerantni pod izlikom božanskog opravdanja koje navodno nudi Biblija.

No, prije nego što zavirim u Bibliju, htio bih dati nekoliko definicija kako bi bilo jasnije na što mislim.

Prema Hrvatskoj enciklopediji, homoseksualnost je postojanje spolne privlačnosti i kontakata među osobama istog spola.

Smatra se da u populaciji ima oko 4% homoseksualaca, a da je 40% osoba tijekom života imalo neko homoseksualno iskustvo. Dalje se navodi da homoseksualnost može biti prolazna i prigodna kod djece i adolescenata ili pri dužem boravku u institucijama bez heteroseksualnih objekata te da se danas homoseksualnost ne smatra perverzijom već varijetetom spolnog ponašanja.

Enciklopedija Britannica u svom članku o homoseksualnosti kaže da je homoseksualnost seksualni interes i privlačnost prema pripadnicima vlastitog spola. Ženska se homoseksualnost često naziva lezbijstvom; riječ gay često se koristi kao alternativa i za “homoseksualca” i za “lezbijku”, iako se može odnositi specifično na mušku homoseksualnost.

U različitim vremenima i u različitim kulturama, homoseksualno ponašanje bilo je poticano, odobravano, tolerirano, kažnjavano i zabranjivano. Homoseksualnost nije bila neuobičajena u staroj Grčkoj i Rimu, osobito između odraslih muškaraca i adolescenata. Židovske, kršćanske i muslimanske kulture općenito su ga smatrale grešnim, iako su mnogi vjerski vođe rekli da je to čin, a ne sklonost, ono što njihova vjera zabranjuje.

Stavovi prema homoseksualnosti općenito se mijenjaju, dijelom zbog povećanog političkog aktivizma. Sve do ranih 1970-ih mnoge medicinske organizacije, poput Američke psihijatrijske udruge, klasificirale su homoseksualnost kao mentalnu bolest, ali ta je oznaka uvelike odbačena u narednim godinama. Dugotrajna uvjerenja o homoseksualcima (uključujući stereotip da su homoseksualci slabi i feminizirani, a lezbijke agresivne i muževne) također su uglavnom izblijedjela; neke zemlje, kulture i religijske skupine, međutim, i dalje homoseksualnost smatraju devijantnom (odstupanjem od uobičajenog ponašanja).

Homoseksualna orijentacija, kao i seksualnost općenito, očigledno proizlazi iz kombinacije nasljednih čimbenika i društvenih ili okolišnih utjecaja te ima tendenciju koegzistiranja s heteroseksualnim osjećajima u različitim stupnjevima kod različitih pojedinaca.

Sada kada smo definirali homoseksualnost, samo bih htio istaknuti razliku između homoseksualnosti kao seksualne orijentacije (seksualna orijentacija je relativno novi pojam i pojavljuje se tek u 20. stoljeću) i istospolnih seksualnih odnosa. Osoba može reći da je homoseksualne orijentacije, a da nikada nije stupila u istospolni seksualni odnos ili bilo kakav seksualni odnos, kao što i osoba koja za sebe tvrdi da je heteroseksualna ne znači da je ikada stupila u heteroseksualni spolni odnos ili bilo kakav spolni odnos.

Važno je razlikovati orijentaciju od spolnog čina!

Stari zavjet

Moji učenici se često pozivaju na to da je Crkva protiv homoseksualnosti i homoseksualaca te pritom navode ono što su čuli od svećenika ili im je netko rekao da u Bibliji piše da to nije normalno. Nažalost, nađe se tu i pokoji komentar koji poziva na nasilje prema osobama homoseksualne orijentacije (na koje reagiram upućivanjem u stručnu službu na razgovor, a prije toga i od mene dobiju „jezikovu juhu“ jer govore o nečemu o čemu nemaju pojma te jer su takve riječi u potpunosti neprihvatljive). No, to se u osnovnoj školi može pripisati njihovoj nezrelosti i činjenici da vrlo često, nažalost, samo ponavljaju ono što su čuli od starijih osoba (roditelja, baka i djedova, javnih ličnosti, političara, pjevača…). Što u Bibliji stvarno piše, ne znaju, ali ne znaju ni njihovi roditelji, bake i djedovi, javne ličnosti, političari, pjevači, a često ni svećenici.

Židovska sveta knjiga Tanakh dijeli se na tri dijela:

1. Torah ili Zakon,
2. Nevi’im ili Proroci,
3. Ketuvim ili Spisi.

Ono što Židovi nazivaju Torom u kršćanstvu nazivamo Petoknjižjem jer sadrži prvih pet knjiga Biblije (Biblija je prije knjižnica nego knjiga). U prvoj biblijskoj knjizi, Postanku, u 19. poglavlju spominju se gradovi Sodoma i Gomora i njihov grijeh. Za one koji nisu upoznati s poglavljem i onim što su učinili stanovnici tih gradova, ukratko: Abrahamov nećak Lot sa svojom se obitelji naselio u gradu Sodomi nakon što su se on i njegov stric Abraham razišli. Ondje ga posjećuju dva anđela, a muški stanovnici Sodome žele ih silovati kako bi pokazali svoju dominaciju. No, Lot u zamjenu za dvojicu gostiju nudi svoje kćeri.

Budući da muški stanovnici žele silovati dvojicu Lotovih gostiju, neki kršćani, kao i teolozi, bibličari i svećenici, grijeh Sodome vide u istospolnom seksualnom činu pa se često čuje da Biblija od početka osuđuje homoseksualnost. Međutim, pri malo podrobnijem čitanju i konzultiranju Biblije s komentarom ili Biblije za učenje (Study Bible – osobno preporučam SBL Study Bible, tj. Bibliju za učenje koju izdaje Society of Biblical Literature), može se pročitati da se ne radi o grijehu homoseksualnosti, već o pokušaju silovanja kako bi se pokazala dominacija. Dobro je poznato da silovanje nema veze sa seksualnom željom, već sa željom da se uspostavi potpuna kontrola nad drugom osobom.

Dakle, kada je silovanje u pitanju, govorimo o dominaciji nad drugim, a ne o seksualnoj želji.

Kod silovanja nametnuti seksualni odnos samo je sredstvo uspostave dominacije i moći nad žrtvom. Da se grijeh Sodome i Gomore ne odnosi na homoseksualnost, potvrđuje i redak 49. iz 16. poglavlja knjige proroka Ezekiela, gdje se jasno navodi da je grijeh Sodome i Gomore bio izobilje kruha, bezbrižan život i nepomaganje sirotinji. Slobodno možemo zaključiti da su Sodoma i Gomora kažnjeni zbog negostoljubivosti, unatoč izobilju koje su imali.

Druga dva retka za koja se tvrdi da govore o homoseksualnosti nalaze se u 18. i 20. poglavlju knjige Levitskog zakonika, treće knjige Tore i Petoknjižja. U 18. poglavlju govori se o dopuštenim i nedopuštenim seksualnim odnosima između Izraelaca. Tako je, primjerice, bilo kakav spolni odnos unutar obitelji, s bližom rodbinom, svojtom ili s tazbinom (izravni pretci ili potomci tvoje žene ili muža) strogo zabranjen.

U 22. i 23. retku zabranjuju se istospolni odnosi između dvojice muškaraca, kao i spolni odnosi sa životinjama. Istospolni odnosi između dvije žene nisu spomenuti, već je samo navedeno da žene ne smiju imati spolne odnose sa životinjama. Ovdje, kao i u ostatku Biblije, vidimo uspostavljenu hijerarhiju dominacije i penetracije. Seks u Bibliji nije shvaćen kao čin između dvije osobe koje su dale svoj pristanak, već kao nešto što muškarac, koji je na vrhu te hijerarhije, radi ženi koja je ispod njega ili što bi žena mogla raditi životinji koja je ispod nje u toj hijerarhiji.

Biblijski pisac očito govori o nedopustivosti toga da se muškarac u spolnom odnosu stavlja u podređeni položaj, tj. u položaj žene. Ovdje možemo također primijetiti da je položaj žene svakako niži i lošiji od položaja muškarca. Jedine dvije skupine ljudi koje su imale manje prava od žena bila su djeca i robovi. Tako se spolni odnos između dvojice muškaraca naziva grozotom, a spolni odnos žene sa životinjom krajnjom opačinom.

Svaki nedopušteni spolni čin izaziva neku vrstu „metafizičke kontaminacije (zagađenja)“ zemlje koja će potom „ispljunuti“ one koji na njoj žive, kao što je ispljunula one koji su tamo živjeli prije dolaska Izraelaca, a koje je Bog otjerao.

U 20. poglavlju vidimo svojevrsni nastavak zabrana iz 18. poglavlja, ali ovaj put Biblija govori o kaznama za te čine. Tako je kazna za seksualni odnos između dva muškarca smrt obojice, kao što je i kazna za preljub smrt, te kao što je kazna za seksualni odnos sa životinjom također smrt muškarca/žene i životinje.

Preljub je posebna kategorija i ovdje je potrebno jasnije razjasniti tko točno i u kojoj situaciji treba biti pogubljen.

Ako oženjeni muškarac spava s oženjenom ženom, tada muškarac i žena trebaju biti pogubljeni. Ako neki muškarac spava sa ženom svoga oca, oboje trebaju biti pogubljeni. Međutim, ako oženjeni muškarac spava s neudatom djevojkom, tada on ne čini preljub i treba platiti odštetu ocu djevojke od 30 ili 50 šekela, jer ona više nije djevica i njezin otac ne može dobiti novac kada je udaje.

Iz ovoga je jasno da su žene tretirane kao drugorazredne, tj. više kao vlasništvo nego kao osobe.

Jedina dva seksualna prijestupa koja ne zahtijevaju smrtnu kaznu su spolni odnos sa strinom i ženidba sa ženom vlastitog brata, te spolni odnosi sa vlastitom ženom tijekom menstruacije. Kazna za prva dva prijestupa bila je izostanak potomstva, dok je kazna za treći prijestup bio progon.

Ovdje je uočljivo da se spolni odnosi između dvije žene ne spominju i nigdje nije izrečena kazna za njih. Možemo pretpostaviti da su takvi spolni odnosi bili dopušteni ili da je biblijski pisac možda mislio da do takvih odnosa ne može doći ili da nikada ne dolazi.

Biblija jasno govori da se ne radi o dvojici ili dvoje partnera koji su jednako odgovorni za čin koji su počinili, već da je riječ o grijehu koji izaziva neku vrstu „metafizičkog zagađenja“ zemlje. Jedini način da se zemlja očisti od tog zagađenja bilo je pogubljenje obojice ili oboje partnera, kao što je to slučaj i kod spolnog odnosa sa životinjom – pri čemu se i životinja morala ubiti, unatoč tome što ne može pristati na seksualni odnos.

Ova dva retka iz 18. i 20. poglavlja Levitskog zakonika nikako se ne odnose na ono što mi danas shvaćamo kao homoseksualnost ili homoseksualnu orijentaciju. Svi ovi zakoni o seksualnoj etici odnose se isključivo na pripadnike izraelskog naroda koji se nalaze unutar granica Izraela. To potvrđuju i bibličari koji jasno ukazuju na to da se zabrane iz tih poglavlja ne odnose na strance niti na Izraelce koji ne žive u Izraelu.

Stoga, ti retci ne mogu biti shvaćeni kao osuda homoseksualnosti ili svih homoseksualnih činova, budući da se homoseksualni čini između dvije žene uopće ne spominju. Možemo zaključiti da su određeni seksualni čini izričito zabranjeni, dok se drugi ne spominju, pa nije sigurno jesu li bili dopušteni i kakav je bio stav Izraelaca prema njima.

Također, možemo zaključiti da muškarcima nije bilo dopušteno stavljati se u položaj žene tijekom spolnog odnosa, kao ni stavljati drugog muškarca u podređeni položaj tijekom spolnog odnosa. U Talmudu, neki rabini idu toliko daleko da tvrde kako će muškarac trpjeti kaznu (dobiti proljev) ako tijekom spolnog odnosa ne bude „gore“.

Novi zavjet

U Novom zavjetu postoje mjesta na kojima Pavao govori o homoseksualnim činima i iste osuđuje kao nemoralne. No, prije nego što razjasnim Pavlovu seksualnu etiku koja proizlazi iz njegovih poslanica, htio bih nekoliko rečenica posvetiti pitanjima seksualne etike u evanđeljima.

U evanđeljima ne nalazimo mnogo govora o ovoj temi, barem ne na načelnoj razini.

Isus uvijek opominje pojedince zbog njihova ponašanja, ali se izravno ne bavi pitanjem homoseksualnosti.

Vrlo je poznat primjer žene uhvaćene u preljubu koju su ljudi spremni kamenovati, budući da je to kazna propisana u Zakonu. Ovdje Isus sprječava izvršenje kazne svojim poznatim riječima: „Tko je prvi bez grijeha, neka baci kamen.“ Budući da je žena uhvaćena u preljubu, Isus joj oprašta prijestup i upućuje je da ide i neka više ne griješi.

Slično tome, kod pitanja koje su mu postavili farizeji i pismoznanci o tome smije li muškarac otpustiti svoju ženu, Isus vrlo jasno odgovara da je ta dozvola dana od Mojsija zbog tvrdoće njihova srca, ali da muškarac koji otpusti svoju ženu i oženi se drugom čini preljub.

Isus nigdje ne govori o homoseksualnim činima, iz čega se može izvući nekoliko zaključaka:

1. Ili to Isusu nije bilo važno,
2. Ili evanđelisti ne govore o tome jer to ne smatraju važnom temom,
3. Ili i Isus i evanđelisti to ne smatraju bitnom temom.

Najbliže što bismo mogli povezati s temom homoseksualnosti jest kada Isus govori da je brak zajednica jednog muškarca i jedne žene te da je spolni odnos dopušten samo između muža i žene. Iz toga bi proizlazilo da su heteroseksualni čini izvan braka i homoseksualni čini podjednako nedopušteni, tj. da spadaju u griješne čine.

Sada se ponovno moramo vratiti na početak i konstatirati da homoseksualni čini i homoseksualnost kao orijentacija nisu isto te da ih treba jasno razlikovati, kao što to na kraju čini i katolička teologija. Katolička teologija ne smatra homoseksualnost (tj. sklonost ili orijentaciju) grijehom, već samo homoseksualni čin.

Pavlova seksualna etika

Kad je riječ o Pavlovoj seksualnoj etici, trebamo krenuti od dviju poslanica:

1. Poslanica Rimljanima
2. Prva poslanica Korinćanima

U Poslanici Rimljanima, u prvom poglavlju, u recima 26 i 27, Pavao govori kako su pogani zamijenili naravno općenje protunaravnim, što se odnosi i na žene i na muškarce. Budući da pogani ne priznaju Boga i ne štuju ga, Bog ih je predao njihovim sramotnim strastima.

Kad je u pitanju strast, Pavao je vrlo jasan – strast je za pogane, a ne za kršćane. Kao muškarac koji je živio u celibatu, Pavao je tražio i od drugih Isusovih sljedbenika, tj. kršćana, da i oni, ako mogu, žive u celibatu.

Budući da je Pavao znao da celibat nije za svakoga, o čemu govori i Isus u 19. poglavlju Matejeva evanđelja (gdje se Isus pohvalno izražava o celibatu, što se ponavlja i u druga dva sinoptička evanđelja), savjetuje: oni koji ne mogu živjeti u celibatu neka se žene i udaju, jer je bolje to nego da gore u paklu.

U Prvoj poslanici Korinćanima, u 7. poglavlju, Pavao kaže kako je vrijeme prekratko i da svatko treba ostati u onom stanju u kojem je trenutno, jer Isus ponovno dolazi. Pavao ne vidi brak kao zajednicu u kojoj će se rađati i odgajati djeca, jer za to nema vremena.

Brak, prema Pavlu, nije ustanovljen radi djece, već kao lijek za one koji ne mogu živjeti u celibatu.

Iz ovoga je jasno da smo dobar dio onoga što Pavao govori odbacili i više se toga ne držimo. Danas je očito da Katolička crkva sama zastupa mišljenje da je obitelj zajednica u kojoj se trebaju rađati i odgajati djeca, dok se celibata trebaju držati samo klerici.

Druga poslanica na koju treba obratiti pozornost je Prva poslanica Korinćanima (Korint je grad u Grčkoj). U 9. retku 6. poglavlja Pavao nabraja one koji neće baštiniti Kraljevstvo nebesko. Osim bludnika, idolopoklonika, preljubnika, lakomaca (pohlepnika), kradljivaca, pijanaca, psovača i razbojnika, kao oni koji neće baštiniti Kraljevstvo nebesko spominju se i mekoputnici (grč. malakoi) i muškoložnici (grč. arsenokoitai).

Raymond E. Brown, jedan od vodećih katoličkih bibličara, ističe da su se u grčko-rimskom svijetu homoseksualni čini tolerirali dokle god se radilo o odnosima između odraslih muškaraca i dječaka, koji su igrali žensku ulogu, što se moglo smatrati dijelom obrazovne pouke. Kao i u židovskom svijetu, za odraslog muškarca bilo je neprihvatljivo i sramotno biti pasivni partner ili igrati žensku ulogu (ženska uloga bila je namijenjena robovima).

Budući da se danas u većini država dječja prostitucija smatra u potpunosti neprihvatljivom, izraz mekoputnici ne stvara probleme. Brown problem vidi u izrazu muškoložnici, koji se u nekim engleskim prijevodima prevodi kao „homoseksualci“ (New International Version – NIV). Problem nastaje u neslaganju nekih teologa s tvrdnjom da su homoseksualni čini protuprirodni.

Danas, kada znamo višestruko više o fiziologiji i psihologiji seksualnosti, možemo dovesti u pitanje tvrdnje iz 1. stoljeća.

Brown kaže da, bez obzira na to smatramo li homoseksualne čine protuprirodnima ili ne (sva relevantna istraživanja dokazuju da se homoseksualnost pojavljuje i u životinjskom svijetu), ostaje jasno da Pavao, na temelju starozavjetnih zakona i pravila, osuđuje sve one spolne čine koji se događaju izvan braka muškarca i žene. Međutim, čak i spolni odnosi u braku, prema Pavlu, trebali bi služiti samo tome da se svlada i umanji seksualna želja onih koji ne mogu živjeti u celibatu.

Kad sagledamo sve ovo dosad izneseno, možemo zaključiti da smo od starozavjetne i Pavlove seksualne etike zadržali samo određene dijelove te da danas nitko ne smatra da bismo seksualne prijestupe trebali kažnjavati smrću. Jasno je da biblijske retke treba tumačiti u skladu s vremenom i kulturom u kojoj su nastali te da ih ne možemo i ne bismo trebali doslovno primjenjivati danas.

Sve to ukazuje na to da oni koji ove biblijske retke koriste kako bi proganjali pripadnike jedne manjinske grupe ne mare za to što Biblija stvarno govori i poručuje, već biblijske retke koriste kao retoričko oružje u borbi za uspostavljanje hijerarhije moći i vrijednosti koje njima idu u prilog.

Zbog takvih pojedinaca i takve zapaljive i nasilne retorike, tinejdžeri, mladi ljudi i svi koji se izjašnjavaju kao homoseksualci ili homoseksualne orijentacije žive u strahu ili oduzimaju sebi život, jer se ne mogu nositi s time da ih okolina ne prihvaća onakvima kakvi jesu.

Mislim da je napokon došlo vrijeme da odrastemo i sazrijemo i da, baš kao i Isus, počnemo prihvaćati sve ljude, bez obzira na njihove slabosti i greške. Jer na kraju, svi smo grešni i nemamo pravo bacati kamenje ili vaditi trn iz oka drugima dok u svojem brvnu ne vidimo.

Na samom kraju htio bih ponoviti svoj odgovor svima onima koji me pitaju podupirem li LGBTIQ+ zajednicu.

Da, podupirem ih.

Podupirem ih jer se bore za svoja prava i bore se protiv diskriminacije i nasilja koje se nad njima provodi. Podupirem ih jer podupirem svaku zajednicu koja svojom borbom radi za boljitak i napredak društva.

Vjerujem da je borba za boljitak jedino što stvarno povezuje sve ljude.