Marijina ukazanja kao suvremeni kulturni fenomen

Pobožnost prema Mariji prisutna je od davnina, ali kada se sveta Marija ukaže, to i dalje ostaje poseban događaj. Tijekom vremena razvio se kulturni obrazac koji i danas odjekuje.

“Tko ima vizije, trebao bi posjetiti liječnika”, poznata je izjava bivšeg njemačkog kancelara Helmuta Schmidta, koji nije bio sklon suzdržanosti kada je riječ o oštrim opaskama. No, ova rečenica u prenesenom značenju odražava stav mnogih ljudi: vizije, glasovne objave ili ukazanja doživljava više osoba nego što se javno zna. Ipak, neka od tih ukazanja – posebno kada se nekome ukaže sveta Marija – unutar Crkve postaju polazišta za velika hodočašća. To vrijedi i danas, baš kao što je vrijedilo prije stotinu godina.

Kada danas govorimo o marijanskim hodočasničkim mjestima, mnogima najprije padaju na pamet svjetski poznata svetišta poput Lurda i Fatime (koje godišnje posjeti i do šest milijuna ljudi). Međutim, veliku pozornost privlači i malo mjesto Međugorje u Bosni i Hercegovini. Ono što je zajedničko svim ovim svetištima jest da su navodna ukazanja relativno novijeg datuma – često ne starija od 150 godina. Slično vrijedi i za brojna druga mjesta navodnih marijanskih ukazanja u Njemačkoj, poput Wigratzbada (okrug Lindau), Heroldsbacha, Marpingena (Saarland) ili Sievernicha (Düren), čiji je vrhunac bio u 20. stoljeću.

“Ovi kultovi oko marijanskih ukazanja izrazito su moderni”, kaže kulturna znanstvenica Monique Scheer sa Sveučilišta u Tübingenu, koja je istraživala marijanska ukazanja u Njemačkoj sredinom 20. stoljeća. “U tradicionalnoj pobožnosti prema Mariji, koja u Crkvi postoji stoljećima i povezana je s blagdanima, pjesmama i redovitim obredima, Marija je usko povezana s Isusom Kristom.” To je vidljivo, primjerice, u liku Patrona Bavariae, gdje je Marija izričito prikazana kao Bogorodica s djetetom u naručju. Drugi klasični prikazi uključuju scene iz jaslica ili Pietà skulpture.

Slično vrijedi i za rana marijanska ukazanja, poput onoga Naše Gospe Snježne u Rimu 432. godine: u toj viziji Bogorodica je također prikazana s djetetom. Marija je ovdje uvijek u neraskidivoj vezi s Kristom. To je jasno vidljivo i u molitvi krunice, gdje se ne moli Mariji zbog nje same, već se Isusov život promatra kroz njezinu perspektivu.

Suvremena ukazanja i promjena obrasca

Kod modernih marijanskih ukazanja situacija je drugačija, objašnjava Scheer. “Sveta Marija ondje se pojavljuje kao mlada žena, kao Bezgrešno začeće, bez Isusa pokraj sebe. Ona djeluje sama od sebe – što se razlikuje od klasične slike Marije. Zbog toga takva ukazanja često dolaze u sukob s crkvenim naukom.”

Prema katoličkom učenju, Marija sama po sebi nije donositeljica spasenja. No, čini se da ovakav prikaz nešto poručuje ljudima – jer se tijekom godina oblikovao prepoznatljiv obrazac marijanskih ukazanja. “S vremenom se razvila kulturna forma koja se lako prepoznaje,” kaže Scheer.

Početak u Francuskoj

Prvi val modernih marijanskih ukazanja započeo je s poznatom Čudotvornom medaljicom, koja je nastala prema vizijama vincentinske redovnice Catherine Labouré 1830. godine. No, pravi model za buduća ukazanja dolazi iz francuskih Pireneja, blizu španjolske granice.

Tamo je 1858. godine, u malenom mjestu Lourdes (čitaj: Lurd), tada 14-godišnja Bernadette Soubirous tvrdila da joj se ukazala žena “u bijelim haljinama”. Prema njezinim riječima, predstavila se kao “Bezgrešno začeće”. Zanimljivo je da je ova dogma bila proglašena tek četiri godine ranije, od strane pape Pija IX., te je malo vjerojatno da bi siromašna i neobrazovana djevojčica poput Bernadette za nju znala.

Rasprave o autentičnosti ukazanja traju do danas

Polemike o autentičnosti marijanskih ukazanja ne jenjavaju ni danas. Tako je Vatikan prošlog ožujka službeno proglasio da su navodna ukazanja Talijanke Giselle Cardie u rimskom predgrađu Trevignano Romano izričito ne-nadnaravnog podrijetla. Cardia je optužena za prijevaru jer je godinama profitirala na svojim tvrdnjama o ukazanjima. Nedavno su talijanski mediji objavili da su navodne nadnaravne krvave suze Madone s tog mjesta vrlo vjerojatno potekle od same samoproglašene vidjelice.

Tema marijanskih ukazanja ni izdaleka nije zaključena. Prošle godine Vatikan je objavio nove smjernice za njihovu procjenu. Najvažnija novost jest da se više ne donosi konačna presuda o tome jesu li ukazanja nadnaravna ili ne. Umjesto toga, ocjenjuje se isključivo jesu li ona za vjernike prihvatljiva (“nihil obstat”) i jesu li Marijine poruke u skladu s crkvenom tradicijom.

Marijanska ukazanja i suvremeni sukobi

Čini se da ne nedostaje novih mjesta na kojima se Marija navodno ukazuje. U kontekstu rata u Ukrajini, papa Franjo je 2022. godine posvetio Ukrajinu i Rusiju svetoj Mariji. “To mi je vrlo dojmljivo: imamo rat, i odmah se zaziva Mariju,” komentira Scheer.

Nova izvješća o ukazanjima potvrđuju njezinu tvrdnju. Tako je prošle godine u poljskom gradu Parczewu izazvala uzbunu priča o marijanskom ukazanju na jednom hrastu. Okupljeni su u tome vidjeli znak Božje providnosti, povezan s njihovim strahom od rata. No, istodobno su uslijedile i kritike te ismijavanje.

Jedno je sigurno – priča o marijanskim ukazanjima daleko je od svoga kraja.

Christoph Paul Hartmann / katholisch.de