Objektivna ocjena pontifikata pape Franje ne može prešutjeti činjenicu da je u našoj Crkvi bio uvelike ignoriran

Vijest o smrti pape Franje potresla je svijet.

U protekla 24 sata od objave vijesti, domaći i inozemni mediji, kao što i dolikuje, opširno su se bavili tom temom.

Moglo se i očekivati da će svijet politike, domaće i globalne, pokušati iskoristiti taj događaj kako bi javnosti ukazao na osobnu bliskost s papom objavom fotografija i komentara o susretima s njim ili nagovješćujući prisustvo na skorašnjem sprovodu. Najeklatantniji primjer toga je američki predsjednik Donald Trump, koji najavljuje dolazak u Rim, mada je svakome jasno da je Franjin pontifikat bio najjači globalni protivnik politici američkog tajkuna. Spomenimo samo pitanja preraspodjele materijalnih dobara, papine kritike globalne ekonomije, zauzimanje za migrante, kritike izraelskoj politici prema Gazi itd.

Nakon analiza proteklog dana, neugodno me je iznenadila činjenica da kreatori javnog mnijenja kod nas vrlo često uopće ne uzimaju u obzir da je u hrvatskom teološkom i društvenom kontekstu Franjo nailazio na veliki otpor. Tko to ne vidi ne zna da je u najmanju ruku neumjesno tražiti komentare o papi Franji od njemu protivne teološke struje i onda takve stavove javnosti prikazati kao objektivni prikaz baštine Rimskog biskupa. Tako smo jučer, uz časne izuzetke, bili svjedoci da nam Franjin pontifikat komentiraju oni koji su cijelo vrijeme u Hrvatskoj bili na strani znatno konzervativnijih teologija poput one Josepha Ratzingera, a ignorirali Franju i njemu bliske teme.

K tome, nije mi jasno kako je moguće da novinar vrlo tiražnog dnevnog lista, koji svoje tekstove o Crkvi i vjeri piše iz perspektive niske pučke pobožnosti, bez elementarnog poznavanja teologije i uz neskrivenu povezanost uz centre kaptolske vjerske moći, još uvijek slovi kao relevantan i kompetentan sugovornik u Dnevniku, središnjoj informativnoj emisiji medija koji tvrdi da je javni servis građana.

Objektivna ocjena pontifikata pape Franje iz Hrvatske nepotpuna je ukoliko se izbjegava kritička procjena stanja Crkve u Hrvatskoj u odnosu na osnovne naglaske nauka Rimskog biskupa koji nas je upravo napustio. Bez obzira na sve to, uvjeren sam da je prosječni građanin i vjernik u proteklih dvanaest godina uspio ispravno percipirati da je Franjina vizija Crkve i njegov kršćanski pogled na svijet bliži istinskoj evanđeoskoj poruci Isusa Krista od ideologiziranog i u skučene interese nacionalnog identiteta zagledanog kršćanstva koje resi dobar dio domaćih katolika.

S obzirom na vjernost evanđelju i pogled na crkvenu povijest i mjesto papa u njemu, uvjereni smo da se Franjin pontifikat može nazvati darom Duha Crkvi.

Ukoliko to nije jasno iz prvih analiza u hrvatskoj javnosti, zasigurno će to postati s povijesnom distancom.