Biograf: “Ljubavna priča Franje i Klare Asiške ostala je skrivena”

Münchenski pisac Alois Prinz objavio je novu knjigu o omiljenom svecu Franji Asiškom. Dok ga s jedne strane hvali kao “pravog revolucionara”, s druge strane nastoji ispraviti idealiziranu sliku Franjinog odnosa sa svetom Klarom.

Višestruko nagrađivani münchenski autor Alois Prinz (65) smatra da bi javnu sliku Franje i Klare iz Asiza trebalo korigirati. “Po mom mišljenju, Franjo je s Klarom imao odnos koji bismo danas s pravom mogli nazvati pravom ljubavnom pričom”, izjavio je Prinz za “Süddeutsche Zeitung”. “Budući da je Crkvi bilo važno izgraditi njegov besprijekorni svetački imidž, ovaj je dio tada bio zataškan.”

Iako autor smatra da danas više “nije u modi baviti se osobama iz svijeta religije i duhovnosti”, ipak se odlučio za Gabriel Verlag pripremiti novu biografiju Franje Asiškog. “Franjo je osoba koja stvarno ima dosta toga za reći. Pravi revolucionar!”, rekao je Prinz. “Danas je itekako aktualno sve ono što je on prije 800 godina činio po pitanju zaštite okoliša i izgradnje mira, ili kako je, primjerice, prakticirao život u jednoj zajednici bez stroge hijerarhije.”

Knjiga ima podnaslov: “Borac za prava životinja, minimalist i mirotvorac.” Franjo Asiški (1181.-1226.) nije ništa posjedovao i cijelo je vrijeme pokušavao dokučiti s koliko se malo može preživjeti, a pritom ostati sretan. “Sama pomisao da se odricanje ne doživljava kao gubitak, već da može dovesti do većeg ispunjenja i sreće, misao je koja nam je danas potrebna više nego što mislimo.”

“Veličanstveno lud”

Autor opisuje lutajući život onoga koji je sam sebe doživljavao kao “buffone”, kao “Božju ludu”. Svako nametanje moći i sva ona poslovična pompoznost bili su mu strani. “On je bio performer. Radije bi propovijedao u gaćama nego obukao jednu od onih svečano ukrašenih halja svećenika ili biskupa.”

Prinz je Svečevu “Pjesmu brata Sunca” pohvalio kao “dotada jedinstvenu”. Ovim hvalospjevom, najstarijim primjerom talijanske poezije, Franjo je “opjevao prirodu kao sliku Božjeg stvaranja kao nitko prije njega”. Njegovo promatranje žive i nežive prirode kao naših srodnika proširilo je biblijski koncept stvaranja. (KNA)