Neal Brennan: sjaj i bijeda jednog komičara

Ono što radi Neal Brennan iscjeljujuće je zbog mogućnosti publike da se poveže s njim, koji se – ironično – sam osjeća otuđeno.

“Kad biste trebali ići u banku, do šaltera za kreditiranje i reći: Trebam 150000 dolara. Pitali bi vas: koja vam je poslovna ideja? Evo ideje: Iduće četiri godine ću se opijati. Ali… dobit ću diplomu iz sociologije. Oni bi vam odgovorili: Odj*** iz naše banke. I vi im kažete: Hoću, ali imao sam plan kako da vam vratim novac. Davao bih vam 80 dolara mjesečno idućih 240 godina.”

Ovo je jedna od šala s početka specijala Neala Brennana pod naslovom „3 Mics“ ili „Tri mikrofona“ na hrvatskom. Nakon te šale, koja se nalazi u uvodnih desetak minuta, slijedi rečenica izrečena na mikrofonu u sredini: “I’m depressed”, što će reći “Ja sam depresivan”. Komičar u nastavku pojašnjava kako nije tek depresivan zbog smrti Kobea Bryanta ili nečeg trivijalnog. Drugim riječima, on nije deprimiran nego mu je dijagnosticiran depresivni poremećaj, točnije klinička depresija. Vrlo netipičan pristup stand up komediji.

Special se zove „Tri mikrofona“ zbog isto toliko mikrofona na pozornici. Prvi s lijeva (gledano iz perspektive publike) namijenjen je za kratke fore ili popularne one-linere; onaj s desna služi za klasični stand up dok je središnji posvećen nekoj vrsti javne psihoterapije, pri kojoj Neal Brennan iznosi pred svoje gledatelje detalje iz svog privatnog života koji su potencijalno uzrokovali njegovu depresiju i svoje iskustvo nošenja s depresijom. Komičar priznaje da je pokušao koristiti sva sredstva u borbi protiv depresije: od psihijatrije do psihoterapije (“Ako ne znate razliku, čestitam na savršenom životu”).

Kao izvrsna nadopuna za special “3 Mics” preporučio bih gledanje i drugog Netflixovog specijala Neala Brennana pod nazivom “Blocks”. Između ta dva specijala prošlo je pet godina i komičar u novijem pokazuje da se njegova borba s depresijom nastavlja. Koncept je donekle promijenjen jer više nema podjele. Sve je spojeno u jednu osobitu liguru koja ne oduzima sjaj pojedinačnim materijalima od kojih je nastala.

Ova dva specijala sastoje se od odličnih šala na račun koječega. Ljubav, veze, rasni problemi, poslovi, svijet slavnih, i sve drugo između tih tema. Posred svega navedenog, Neal neprestano uspijeva publiku iznenaditi iskrenim izletima u pojedinosti iz njegovog života s depresijom.

U kliničkoj psihologiji postoji fenomen koji se zove paradoks tužnog klauna. Iako nije moguće s potpunom sigurnošću utvrditi uzročnu vezu između bavljenja komedijom i sklonosti depresiji, postoje poprilično uvjerljivi podaci o korelaciji depresije i profesionalnog bavljenja komedijom. Naravno, istraživanja pokazuju veću sklonost depresiji i anksioznosti svih osoba sa psihičkim obilježjima otvorenosti i kreativnosti među koje se ubrajaju u komičari. Komičari po prirodi imaju sklonost gledati na svijet kritički i s ironijom, što im s jedne strane daje povlašten uvid u smiješne aspekte funkcioniranja društva, s druge im oslabljuje osjećaj pripadnosti okruženju. Upišete li u internetsku tražilicu pojmove „komedija i depresija“, ona će vam izbaciti mnoštvo poveznica koje opisuju tu povezanost. Također, pratite li makar rubno stand up scenu, znat ćete barem za tragičnu smrt Robina Williamsa, a, ako povremeno pogledate poneki special, znat ćete da su poremećaji raspoloženja uobičajena pojava među komičarima. Bill Burr, Richard Pryor, Taylor Tomlinson, Sarah Silverman i mnogi drugi o tome otvoreno govore na svojim nastupima; komedija je, između ostalog, umjetnost nastala od boli onih koji ju izvode.

Uzevši u obzir sve rečeno, ipak je nemoguće generalizirati i izjednačiti komediju i traumu. Komedija dolazi iz raznih izvora i tragedija je samo jedan od njih više.

Ono što radi Neal Brennan je iscjeljujuće zbog mogućnosti publike da se poveže s njim, koji se – ironično – sam osjeća otuđeno. Njegov poremećen odnos s ocem, strog religijski (katolički) odgoj, njegove propale veze – sve su to stvari s kojima se svaka osoba suočava u svom životu i s kojom se nosi na svoj osobit način. Neal predstavlja one ljude koji se sa životom nose na način da su depresivni. Na način da ne prihvaćaju i ne vole same sebe. On je svjestan da takvo stanje nije idealno i traga za načinom da ga prevlada. Kao visoko produktivna, radišna i uspješna osoba, Neal Brennan pokazuje da psihički poremećaji zasad ostaju nerazriješen misterij ljudskog života. Međutim, upravo tim fenomenološkim prikazom vlastitog stanja, začinjenog humorom, on unosi tračak svjetla u živote svoje publike. Neal Brennan svojom komedijom pokazuje sjaj i bijedu naših života tako dobro da vam kroz gledanje njegovih specijala mogu poteći suze za koje ne znate jesu li od smijeha ili od tuge.

Čini se da Neal nije pronašao sve odgovore na pitanja koja mu postavlja vlastita depresija, ali tko zna, možda je nekima pomogao odgovoriti na neka njihova pitanja dok će neka ostati neodgovorena u ovom životu, barem za one koji nisu toliko povlašteni da ih se ne može zainteresirati za život poslije smrti. Neal Brennan na jednom mjestu kaže da je ateizam vrhunac privilegiranosti jer si ga mogu priuštiti samo oni kojima ništa ne nedostaje u životu.