Časna sestra i pivarka: u posjetu kod sestre Doris

Sestra Doris Engelhard iz bavarskog samostana Mallersdorf jedina je časna sestra u Njemačkoj koja vodi jednu pivovaru.

Da stvar bude još zanimljivija, na početku školovanja za pivarku ona uopće nije voljela pivo. Danas joj ne prođe dan bez njega.

Za sestru Doris Engelhard pivo je jednostavno dio života. Ovaj napitak od hmelja se u samostanu Mallersdorf u Donjoj Bavarskoj poslužuje uz svaki obrok, osim uz doručak. “Ne mogu si zamisliti da pijem čaj od kamilice uz pečenu svinjetinu” – sa smijehom odgovara sestra franjevka. Ona se sama brine da samostansko pivo bude kvalitetno. Sestra Doris već 48 godina vodi malu samostansku pivovaru sestara franjevki u Mallersdorfu, što je čini jedinom redovnicom u Njemačkoj koja je vrhunska stručnjakinja za pivo.

Prvobitno je uopće nije zanimao ovaj zanat. “Prvo sam se htjela baviti poljoprivredom; to sam ionako znala otprije”, govori sestra. Ali, kako im tada u samostanu poljoprivreda nije bila na listi prioriteta, odlučila se za pivarstvo. “Prvo sam pivo popila na stručnom ispitu, i to začepljena nosa. Ali u međuvremenu sam se naviknula na njega.” Iako je tijekom školovanja ona bila jedina žena među muškarcima, sestra Doris je imala svoje uzore u samostanu: njezina prethodnica je već 1933. postala prva majstorica pivarstva u njezinoj zajednici.

Žene i pivo: dugačka tradicija

Povijesno gledano, domaćice su dugo vladale pivarskom “industrijom”; kava se u Njemačkoj prvo počela praviti u bivšoj pivnici, prepričava časna sestra. “Kada bi pivo bilo gotovo, domaćice bi pozvale susjede da ga kušaju. To je tada bio sastavni dio kućanskih poslova.

Sestra Doris rođena je 1949. kao Walburga Engelhard u Herriedenu kod Ansbacha. Roditelji su je katolički odgajali usred protestantske Srednje Franačke da bi ona s dvanaest godina odlučila otići u internat za djevojčice u samostan Mallersdorf. Odmah po završetku škole 1966. počela je učiti zanat kako bi mogla ući u samostan. “U Herriedenu smo imali jednu medicinsku sestru koja je bila redovnica”, prisjeća se Doris. Ta redovnica je toliko impresionirala mladu Doris da je i ona sama poželjela postati časna sestra.

Danas u samostanu Mallersdorfu 400 sestara zarađuje za život. Zajedno s još 200ak zaposlenika uzgajaju povrće, imaju svoju mesnicu, pekaru i obavljaju sve poslove koji se odvijaju u samostanu. Pivarski ječam, s kojim radi sestra Doris, proizvodi se na njihovoj vlastitoj farmi dok hmelj dolazi od farmera iz Hallertaua. Rezultat njezinog truda je istovremeno i omiljeno pivo majstora pivara: svijetlo pivo punog okusa – ukusno, lagano i pomalo voćkasto. U ponudi se još mogu pronaći i podrumsko pivo, svijetli bock, a u korizmi i dupli bock. Pivarka Doris ne voli tamna i pšenična piva, pa ih zato i ne proizvodi.

Trećina ukupne proizvodnje piva popije se u samostanu

Pivovara godišnje proizvede oko 3000 hektolitara piva i 800 hektolitara bezalkoholnih pića. Od toga se trećina popije u samostanu, ostatak ide lokalnim gostionicama i trgovcima pivom ili se prodaje preko interneta. Svakodnevni pogon vodi sestra Doris sa samo dvoje zaposlenika, a sama kaže da joj radni dan dugo traje. Sestre se u ovom samostanu inače ustaju svako jutro u 5.30 na jutarnju molitvu, a rad u pivovari počinje u 7.00. Nakon pauze za ručak u 12.00, kuhanje piva ili točenje u boce nastavlja se najranije do 17.00.

Sestra Doris ponekad nema vremena ni za ručak. Na dan ovog razgovora morala je ostati duže te izmjeriti količinu sladovine u kotlu za kuhanje. Nakon toga se kipuća tekućina pumpa u veliku salu dva kada iznad, u kojoj se napitak hladi i gdje se talože neotopljeni sastojci hmelja i proteina. Prije nego što se doda kvasac, napitak se mora dodatno rashladiti ledenom vodom.

U svim ovim koracima pomaže joj tehnologija. „Danas se dosta toga radi automatski; nije više toliko fizički zahtjevno kao ranije“, kaže sestra Doris. Dio njezina posla sada se sastoji od provjere vrijednosti na računalu i upisivanja određenih naredbi.  “Dok god ovo funkcionira, nije loše”, kaže 74-godišnjakinja, “ali opet svako malo trebam zvati informatičara da mi nešto popravi.”

Budućnost pivovare je neizvjesna

Časna sestra kojoj je pivarstvo postala velika strast, još ne razmišlja o odustajanju. “Ja bih mogla odmah sutra otići u naš starački dom; to ne bi bio nikakav problem. A koliko ću se još dugo baviti ovim poslom, to zna samo dragi Bog.” Ona u svojoj zajednici još uvijek nije pronašla nasljednicu za ovaj zanat, a novih sestara je sve manje. Kada se jednog dana više ne bude mogla baviti ovim poslom, sestra Doris se nada da će pivovaru moći predati svojim zaposlenicima.

Julia Riese ǀ katholisch.de