Ovo je priča posljednjeg redovnika iz Himmeroda
Tockazarez.hr
07.05.2024
Foto: KNA/Anna Fries
Bernard iz Clairvauxa odabrao je ovo mjesto za svoj samostan. Danas je opatija raspuštena, ali brat Stephan ovdje živi 65 godina i ne misli otići.
Brata Stephana ništa ne može otjerati iz Himmeroda. Kada su zatvorili samostan 2017., odbio je otići. Htio je i dalje “biti tu” za ljude koji su došli i dolaze iz okolice, ali i izdaleka. Ondje ima 50 jednostavnih soba za goste i puno prirode, kao i pekarnica, knjižara, crkva i kapelica, sobe za grupe i restoran. Posjetitelji mogu u Himmerodu pronaći mir, molitvu, bogoslužja, rasprave, glazbu i ponajviše – otvoreno uho. Na vratima njegovog ureda stoji napisano: “Razgovori su mogući u bilo koje vrijeme. Svi su dobrodošli.”
Brat Stephan nosi cistercitski habit, bijelu odoru s crnim ogrtačem uz svjetlosive tenisice. Po njegovom licu i koži vidi se da puno vremena provodi vani, a i odora mu nije besprijekorno bijela. Na lijevoj ruci ima tri uvezane šarene narukvice. Kaže da su to darovi iz Južnog Sudana.
Himmerod je u Eiffelu, okružen poljima, šumama i malim selima. Putovanje do najbliže željezničke stanice traje 20 minuta. Godine 1134. Bernhard iz Clairvauxa osnovao je cistercitski samostan kao prvi u Njemačkoj. Nakon razdoblja prosperiteta, opatija je postala kamenolom – ukinuta tijekom Napoleonovog zakona o sekularizaciji – te je premještena i obnovljena tek početkom 20. stoljeća.
“Nisam se želio zatvoriti u samostan”
Međutim, u posljednje vrijeme sve je manje redovnika živjelo u Himmerodu. U 2017. godini bila su tek šestorica. Iz Reda su smatrali da je to premalo u teškoj gospodarskoj situaciji, pa su odlučili raspustiti samostan. Petorica braće preselila su se u druge opatije, ali brat Stephan je odlučio ostao. Biskup Triera, Stephan Ackermann jednom je kazao da poslušnost nije njegova stvar. “Nisam se želio zatvoriti u samostan”, kazao je redovnik. “Tu sam i tu namjeravam ostati.” Na kraju su iz Uprave ipak popustili.
Rođen u Hannoveru, brat Stephan već 65 godina živi u Himmerodu. Bio je “propali učenik”, padao je nekoliko puta i izbacivali su ga iz škole. Godine 1955., tada kao 21-godišnjak, posjetio je Himmerod. Jedan ga je redovnik tada proveo kroz opatiju i rekao da još ima slobodnih soba. Te situacije se nešto kasnije u Hannoveru opet sjetio, pa je sjeo na bicikl i vozio sve do Eiffela – bez pumpe i velikog plana. Opat ga je prvo poslao u Beč, gdje je “teško” završio gimnaziju. Nekoliko godina kasnije pridružio se opatiji, studirao je teologiju i filozofiju te je zaređen za svećenika 1964.
Jedne godine došla je sestra Emmanuelle u opatiju, a ona je poznata kao “majka smetlara iz Kaira”. To ga je toliko nadahnulo da je na koncu otputovao u Sudan, gdje je vidio siromaštvo, glad i nasilje, ali i djecu kako se igraju oružjem. Inspiriran time, pokrenuo je inicijativu koja već 25 godina podupire škole u Sudanu. “Obrazovanje je važno za mir”, kaže brat Stephan. I tako prikuplja donacije za projekte diljem zemlje.
Nije ljubitelj hijerarhije, a u Africi je našao inspiraciju
U Himmerodu ga se može naći u njegovom uredu, gdje trenutno radi na svojoj 47. knjizi ili pak u kapelici kako meditira ili razgovara s gostima. Ovaj 89-godišnjak inače puno šeta u prirodi. “Ulazim u vodu svaki dan”, kaže ne misleći na kadu već na jezera i potoke oko nekadašnje opatije.
Sam za sebe kaže da nije ljubitelj hijerarhije, a tijekom bogoslužja u kapelici voli sa sudionicima sjediti na podu. On smatra da zajednica nisu “oni gore” nego ljudi koji zajedno mole, pjevaju i plešu. U Africi je našao inspiraciju te stoga zajedno s gostima stalno isprobava nove oblike zajedništva. Ovaj nekonvencionalni redovnik svake večeri na klaviru improvizira za goste, a kaže da mu subraća ne nedostaju.
mt/katholisch.de