Anselm Grün: Prodrijeti u Božji prostor

Postoje dva načina molitve: iznijeti svoj život pred Boga, ispričati mu i predstaviti sve ono što otkrivam u sebi.

I zatim, ostaviti po strani svakodnevne brige, misli i osjećaje te se spustiti u prostor koji jedino Bog nastanjuje. Na tom mjestu naslućujem da je molitva blagotvorna za mene, da je to oslobađanje, jedno veliko olakšanje. To je prostran prostor u koji prodirem kroz molitvu. Nitko me ne ograničava. Bog mi dopušta da tu postanem širok, slobodan, istinit i autentičan. Ne samo da dolazim u dodir s Bogom, nego kroz njega također dolazim u dodir sa svojim vlastitim jezgrom.

U Bogu pronalazim i sebe na nov način. Tamo mogu na nov način odgovoriti na pitanje tko sam ja zapravo. Nisam samo onaj koga određuje njegova prošlost, njegove veze, njegov rad, njegovi osobni osjećaji, nego sam onaj koga dodiruje Bog, ja sam neposredno vezan uz Boga. Ja sam onaj u kome Bog sam prebiva. Da, ja sam onaj u kome Bog izgovara svoju riječ, jedinstvenu riječ koju izgovara samo u meni.

Prodrijeti u Božji prostor znači također dotaknuti tajnu vlastitog “ja”, pronaći sebe. U tom prostoru nitko nema moć nada mnom, tamo me ne dotiču svakodnevne brige, tamo sam nedostupan ljudima, tamo sam samo sa svojim Bogom.

I sama riječ Terezije Avilske, da Bog sam dostaje, ovdje postaje radosno iskustvo. Terezija time ne misli na moralni apel da se sve ostavi, nego opisuje svoje vlastito iskustvo da je u Bogu pronašla sve, da je jedinstvo s Bogom dovoljno da ispuni njezinu najdublju čežnju. U Bogu srce dolazi do mira, tamo se širi i može okusiti sreću koju mu Bog daruje.

Na tom mjestu nalazimo u sebi transcendenciju, Boga koji nadilazi naše “ja” i upravo nas tako vodi u tajnu vlastitog “ja”.

Anselm Grün u: “Ich schenke mir einen Augenblick. Gute Gedanken für alle Tage der Fasten- und Osterzeit”. Herder Verlag Freiburg Basel Wien 2001.