Autogol Biskupske komisije HBK za ekumenizam

Umjesto da HBK ovako javno obznanjuje da su se odlučili namjerno sabotirati ekumenizam u Hrvatskoj, možda bi prikladnije, pristojnije pa čak i kršćanski ispravnije bilo javno čestitati starokatolicima njihov stogodišnji jubilej.

Informativna katolička agencija objavila je nedavno jednu na prvu posve običnu te površnom čitatelju ne baš pretjerano zanimljivu vijest da je Komisija Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam prije dva tjedna zasjedala u prostorima Ordinarijata u Šibeniku.

Uz predsjednika spomenute Komisije biskupa Antuna Škvorčevića, na sjednici su sudjelovali biskupi Vjekoslav Huzjak i Tomislav Rogić te stručnjak za ekumenizam fra Ivan Macut iz Splita. IKA piše da su na dnevnom redu bila tri ekumenska pitanja: a. odnos HBK prema Hrvatskoj starokatoličkoj crkvi, b. ekumensko značenje škola koje pohađaju katolički učenici, a osnivači su im Savez baptističkih crkava u RH i Kršćanska adventistička crkva u Republici Hrvatskoj te c. načelni stav Katoličke crkve s obzirom na inicijativu osnutka Hrvatske pravoslavne crkve.

Vrhovno tijelo Crkve u Hrvatskoj, u kojem sjede navodno najveći stručnjaci za ekumenska pitanja u Hrvatskoj, u kontekstu odnosa sa Starokatoličkom crkvom javno postavlja prilično opskurno pitanje: “Je li moguć stvarni ekumenizam s onima koji su do nedavno pripadali Rimokatoličkoj crkvi?”

IKA izvještava da su se članovi Komisije složili da je „Katolička crkva u Hrvatskoj dužna imati osjetljivost za katoličke vjernike, koje ne smije staviti u sumnju s obzirom na cjelovit sadržaj vjere i morala niti ih povrijediti na način da s nekadašnjim njihovim župnicima, koji su prešli u Starokatoličku crkvu, nastupaju u javnosti kao da se ništa nije dogodilo. Zaključeno je da „polazeći od svetog krštenja valja prema njima iskazivati poštovanje, a glede javnih nastupa s njima biti suzdržan ondje gdje ekumenska načela to traže“. Ne, ovo nije „fake news“, već službena vijest s Informativne katoličke agencije.

To što Hrvatska biskupska konferencija ovim kvazi-ekumenskim izvješćem javno potvrđuje da domaći biskupi odbijaju svaki javni ekumenski susret s hrvatskim starokatolicima i to samo zato što su pojedini svećenici i vjernici navodno izdali Rimokatoličku crkvu je neshvatljiv autogol i skandal za kojeg će se definitivno čuti i u Vatikanu.

Domaći starokatolici se tradicionalno pozivaju na đakovačkog biskupa Jurja Strossmayera koji se na Prvom vatikanskom saboru (1869-1870) suprotstavio principu papine nepogrešivosti. Oni podsjećaju i na žestoki progon koji je na suptilno inzistiranje zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca proveo ustaški režim, što je gotovo dovelo do nestanka hrvatskih starokatolika. Naime, među starokatolicima u Jasenovcu je ubijen i njihov biskup Ante Donković. Povijesni izvori potvrđuju da je Stepinac bio gorljivi neprijatelj starokatolika smatrajući ih „truležom na našem narodnom organizmu“.

Ako se uzme u obzir da Katolička crkva prima u svoje redove bivše svećenike drugih kršćanskih zajednica te da je za svećenike Anglikanske crkve koji žele prijeći u Katoličku crkvu čak utemeljen i poseban ordinarijat, onda je ovaj antagonizam prema starokatoličkim svećenicima djetinjast i smiješan. Spomenuti ordinarijat je strukturiran slično kao jedna biskupija te dopušta bivšim anglikanskim svećenicima (i biskupima) da uđu u puno zajedništvo s Katoličkom crkvom uz zadržavanje određenih anglikanskih tradicija. Tako je primjerice Katolička crkva prije nekoliko mjeseci prihvatila bivšeg anglikanskog biskupa iz Walesa Richarda Paina. Preko spomenutog ordinarijata bivši anglikanski biskup može služiti u Katoličkoj crkvi kao svećenik, unatoč tome što ima suprugu i dva sina.

Po kojoj je logici ispravno primati u krilo Crkve oženjene svećenike iz drugih kršćanskih zajednica te istovremeno u Hrvatskoj osuđivati i odbijati graditi kršćansko zajedništvo s onima koji su pristupili nekoj drugoj kršćanskoj crkvi?

Ako Hrvatska biskupska konferencija doista želi iskren i otvoren dijalog s ostalim kršćanskim zajednicama na teritoriju Republike Hrvatskoj, onda ne smije poput uvrijeđene tinejdžerice sabotirati ekumenski duh u Hrvatskoj na temelju svojih simpatija, odnosno antipatija prema određenim pojedincima.

Jer to ne samo da je protivno nauku Katoličke crkve, na koji se HBK licemjerno i selektivno poziva, već i duboko nemoralno, hinjavo i perfidno. Ako ćemo ozbiljno shvatiti nekadašnju izjavu biskupa Škvorčevića da je ekumenizam “pitanje vjere”, onda su članovi Komisije za ekumenizam de facto – nevjernici.

Kao da se zaboravlja da Katolička crkva više nema monopol na istinu. Dijalogizirati i raditi na ekumenskom jedinstvu s ostalim kršćanima ne znači docirati nekome o tome tko je u pravu, a tko u krivu, nego biti spreman razbijati iluzije o vlastitoj nepogrešivosti i pravovjernosti te o krivovjerju i pogreškama „onih drugih“.

Umjesto da HBK ovako javno obznanjuje da su se odlučili namjerno sabotirati ekumenizam u Hrvatskoj, možda bi prikladnije, pristojnije pa čak i kršćanski ispravnije bilo javno čestitati starokatolicima njihov stogodišnji jubilej.

Kulturno-politički magazin Express (10.11.2023)