Jesu li biskup Ranko Vidović i hercegovački fratri na strani serijskog zlostavljača?

Za vrijeme studija nekoliko profesora nam je preporučilo knjige i razmišljanja slovenskog isusovca Marka Ivana Rupnika. Tako sam se i “upoznao” s njime.

Posebno me oduševila njegova meditacija o “izgubljenom sinu” odnosno o milosrdnom Ocu. S vremenom se Slovenac pretvorio u zvijezdu sakralne umjetničke scene. Neki bi rekli da se Rupnik sa svojim Centrom Aletti, za razliku od ostalih sakralnih umjetnika, nije morao boriti za projekte, nego da je imao privilegiju birati što će i gdje raditi. Uređivao je i oslikavao renomirane crkve i kapele diljem svijeta. Što se tiče njegova angažmana u Hrvatskoj, radio je mozaike u solinskoj bazilici Svete obitelji, te u Vepricu, Sisku i Petrinji. Jedan od njegovih najvažnijih projekata je i interijer Franjevačke crkve u Mostaru kao jedan od monumentalnijih sakralnih objekata u jugoistočnoj Europi.

No, onda je došlo do zaokreta: prvo su talijanski mediji prošle godine počeli sramežljivo pisati o Rupnikovom zlostavljanju nekoliko redovnica iz Slovenije i Italije. Potom se počelo javljati sve više redovnica sa sličnim pričama.

Prijavljena zlostavljanja događala su se u različitim razdobljima od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća do 2018. Javnost je dojma da se uopće nije reagiralo kada su u Kongregaciju 2021. dospjele nove optužbe na Rupnikov račun. Umjesto da reagiraju na već tada prilično uvjerljive optužbe, Vatikan ga je i dalje nastavio promovirati i nuditi mu najveću moguću pozornicu. Rupnik je i dalje bio savjetnik nekoliko vatikanskih dikasterija. Slovenski isusovci su koncem godine potvrdili da su optužbe o seksualnom zlostavljanju koje je počinio njihov istaknuti član istinite te zbog toga zatražili oprost i žrtava i javnosti. Pored standardnih crkvenih kazni i sankcija, Rupniku je tada zabranjen i bilo kakav oblik javnog umjetničkog angažmana. No, čini se da se on nikad nije previše obazirao na delikatnost situacije. Odbijao je pojavljivati se na saslušanjima i sastancima te je nastavio baviti se svojim lukrativnim projektima. Nakon što je početkom lipnja – suprotno odluci Rima i isusovaca – na poziv hercegovačkih franjevaca radio na dovršetku radova crkve sv. Peta i Pavla boravio u Mostaru te potom i na otoku Hvaru, gdje ga je pozvao biskup Ranko Vidović, Rupnik je zbog opetovanog kršenja sankcija i odbijanja poslušnosti isključen iz Družbe Isusove.

Slučaj Marka Rupnika na prilično mučan način još jednom zorno pokazuje kako se duhovna pratnja može fatalno zloupotrijebiti. Izjave zlostavljanih redovnica samo pokazuju da nadležni crkveni poglavari nisu pravovremeno reagirali, što je samo produžilo i povećalo patnju brojnih žena. S druge strane, teško je ne zapitati je što je uopće bilo na umu i hvarskom biskupu Vidoviću i hercegovačkim franjevcima kada su odlučili dokazanog zlostavljača pozvati u svoje zajednice kao da se ništa ne događa. Nedostatak takta pa čak i obzira prema zlostavljanim redovnicama samo svjedoči da je pred Crkvom još mnogo posla po pitanju suočavanja s vlastitim zločinima.

Večernji list (18.06.2023)