Kolike su šanse da sam po pitanju vjere i teologije jedino ja u pravu?

Ona uznemirava učenike i maltretira Isusa, ali u konačnici uspijeva ga pridobiti na svoju stranu. Zašto me ova stara priča o napornoj Kanaanki još uvijek fascinira?

“Velika je vjera tvoja!” – kaže joj Isus. Bismo li mi shvatili kao kompliment da nama to netko kaže? Je li “velika” vjera nešto čemu se isplati težiti? Jer nije to jedina vjera. Mi imamo i “željnu” vjeru koja jednostavno želi da nešto bude onako kako mi to želimo i zato čvrsto vjerujemo. Imamo i “naivnu” vjeru, lišenu bilo kakva promišljanja ili samokritike. Imamo također i onu samouvjerenu odnosno “razmetljivu” vjeru koja drugima često ide na živce… Sve su ovo modeli vjerovanja prisutni kod vjernika našeg vremena.

No možemo li govoriti i o privlačnoj “velikoj vjeri”? Ako možemo, kako bi to ona mogla izgledati? Ovako na prvu mi pada na um: to je vjera koja nastoji razumjeti ono u što vjeruje; vjera koja se ne plaši kritike; vjera koja je dovoljno široka poslušati i drugačija uvjerenja. Vjera, koja je “nesebična” po tome što nije usmjerena ispunjenju vlastitih želja, nego je u službi Božjeg kraljevstva, to je ona diskretna vjera koja je voljna svjedočiti, ali se ne pretvara u javnu paradu. Da, čini mi se da je jedna takva vjera nešto što bih mogao nazvati “velikom”.

No, ovo kraće promišljanje o tome kako bi trebala izgledati jedna “velika”, da ne kažem “kvalitetna” vjera ozbiljno je narušeno evanđeoskim kontekstom u kojem se spominje “velika vjera”.

“Ženo, velika je tvoja vjera!”, kaže Isus onoj Kanaanki iz Matejeva izvještaja. Ovu cijelu priču doista nije lako probaviti. Teško je pronaći mjesto u evanđelju, gdje Isus s nekim ovako grubo postupa kao s ovom Kanaankom. Čak ju je usporedio sa psom. Ona se potom ponižava pred njim. Zatim dolazi do razgovora o vjeri, i to njezinoj vjeri. Evanđelist ne govori o unutarnjem stanju ove žene, ali iz priče se može zaključiti da ona od Isusa želi nešto konkretno: ona želi da njezina kći ozdravi. To je razlog zašto je naporna i zašto viče za Isusom. Opravdano je postaviti pitanje je li ona ikad čula neku njegovu propovijed. Zanima li je uopće Božje kraljevstvo? Želi li ona nasljedovati Isusa? Vjerojatno ne. Lako je moguće da ona o Isusu ne zna ništa, osim da u narodu uživa ugled nekakvog čudotvorca i iscjelitelja. To je ono što nju zanima. To je ono što je njoj bitno. Zanimljivo je primijetiti da ona nema ni one klasično kultivirane manire ljudi koji pristupaju Isusu da bi od njega nešto zatražili. Bilo je više onih koji su mu dolazili sa sličnim željama, ali uvijek uz onaj obavezni dodatak da se izvrši Božja volja ili nešto sl.

Umjesto toga, na Isusovo atipično i skoro pa arogantno odbijanje ona reagira mješavinom upornosti i servilne podatnosti. Meni nije smetala njezina vika, kao primjerice učenicima. Vjerojatno zato što je nisam čuo uživo. Ali prilično me iziritirao ovaj njezin stav.

Kako reagira Isus na nju? On joj ne propovijeda o Božjem kraljevstvu (Mt 6,30); ne poučava je da bi prvo trebala gledati da se ispuni Božja volja (Mt 6,10); ne očekuje od nje da ga bezuvjetno slijedi (Lk 14,26) i ne kritizira je zbog toga što ona u njemu vidi samo čudotvornog iscjelitelja (Lk 14,26). Kanaanka je ona koja pobjeđuje u ovoj mini-raspravi o tome ima li ona – kao netko tko ne pripada Odabranom narodu – pravo na njegovu milost i pažnju. Isus kapitulira riječima: “Ženo, velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.”

Ono što mene iritira u ovoj cijeloj priči je vjera ove žene. I dalje držim da je moja predodžba “velike vjere” utemeljena na evanđelju i Isusovom propovijedanju. Ne namjeravam je tako lako odbaciti. No, ako sam u napasti pomisliti da “velika vjera” mora biti onakva kakvom je samo ja vidim, onda pretpostavljam da bih trebao dopustiti Isusu da mi kaže da su moji kriteriji prilično uski. I da također mogu postojati oblici vjere koji su meni prilično strani i prema kojima mogu imati određeni oprez iz teološke, pastoralne i duhovne perspektive, ali da Bog s druge strane očito nema problema s tim.

Po pitanju vjere i teologije, ne moram biti uvijek u pravu. Možda bih stvarno trebao imati na umu da bi i moja predodžba “velike vjere” trebala biti nešto šira i inkluzivnija.