Bog budućnosti

Što nam Biblija želi reći?

Jedno ime. Ono ime. I zapravo ništa više od toga. Sada je na nama da vidimo je li to dovoljno, možemo li u tom imenu pronaći toliko snage i nade za budućnost da ono promijeni našu svakodnevnu borbu s životom. To ime glasi: Ja ću biti s tobom.

Biblija želi našem životu dati smjernicu, a to čini u obliku priče. Priča o tom imenu priča je o putovanju koje ljudi prolaze: iz kuće ropstva i zemlje straha prema slobodi, dobrom i prostranom kraju, iz smrti u život, iz života koje nije dostojno naziva život u puninu života, u vječni život.

“Smrt” je u toj priči naziv za način života koji ne zaslužuje ime “život”. Čovjek može biti živ, a ipak mrtav. Dijelovi tijela, sjećanja ili srca mogu umrijeti. Smrt znači biti tvrdokoran i bez nade, slijep unatoč tome što vidiš, nesposoban uspostaviti odnos, ništa primiti i ništa dati. Smrt je strah od gubitka sebe, strah od svega što ne možemo kontrolirati ili predvidjeti. To je strah od budućnosti. To je stanje u kojem stotinu puta umiremo prije nego što se dogodi sama smrt.

“Život”, kako ga opisuju priče Biblije, također ima svoje značenje. To je određeni način življenja. “Tko je spreman dati ono što ima, živjet će.” Život znači: umrijeti poput pšeničnog zrna kako bi donio plod. Postati izvor života za druge. Život je živjeti za oslobođenje drugih. I to da nas smrt više ne terorizira.

Kako kaže psalmist:
“On me izvlači iz groba, i kao orlu mladost mi se obnavlja.”
(Psalam 103)

Iz: Huub Oosterhuis, Ich steh vor dir. Meditationen, Gebete und Lieder. Herder Verlag, Freiburg Basel Wien 2005 (2004).