Charles III: krunidba ili ređenje?
Tockazarez.hr
06.05.2023
Charles III nosi naslov “Defensor Fidei” i svim religijama u Velikoj Britaniji obećava zaštitu. No njegova krunidba u Londonu ukorijenjena je u kršćanskoj tradiciji te uvelike podsjeća na liturgiju ređenja svećenika i biskupa.
“Defensor Fidei” stoji ugravirano na jednom od tri mača koji se predaju engleskom kralju tijekom njegove krunidbene ceremonije. Ovaj latinski izraz znači “branitelj vjere”. Engleski monarsi nose ovu titulu više od 500 godina. Papa Lav X. (1513-1521) dodijelio ju je tadašnjem kralju Henryju VIII. zbog njegove ustrajne obrane katoličke vjere od Martina Luthera. Iako je Henry VIII. kasnije raskinuo s Rimom, Englezi su zadržali naslov i od tada ga vežu za protestantizam.
Mač simbolizira dužnost monarha štititi i podržavati vjerska načela i tradiciju Engleske crkve te naglašava predanost britanskog suverena duhovnoj dobrobiti cijele nacije. Cijela krunidbena liturgija odražava religijsku važnost britanskog monarha. Charles je već nekoliko puta najavio da će osigurati zaštitu i drugih vjeroispovijesti, a ne samo anglikanske. Važna mu je sloboda vjeroispovijesti i za nekršćane, čime djelomično mijenja staru tradiciju.
“Zaštitnik vjere” za sve religijske zajednice
U prošlosti su engleski monarsi “obranu vjere” vezali isključivo za Englesku crkvu. No tijekom duge vladavine Elizabete II, posebice nakon 2000. godine, stvari su se počele mijenjati. Njezin sin i prijestolonasljednik Charles (op. novookrunjeni kralj) izjavio je kao princ od Walesa da će težiti multikulturalnom slavlju na vlastitoj krunidbi. Kasnije je dodatno objasnio što je pod tim mislio: on svoju zadaću “zaštitnika vjere” želi proširiti na sve religije u Kraljevstvu.
Tako su u procesiji prema Westminsterskoj opatiji sudjelovali i židovski, sunitski i šiitski, sikhski, budistički, hinduistički, janaistički, bahai i zoroastrijanski predstavnici.
Postoji i jedna zanimljivost: britanski glavni rabin Ephraim Mirvis mogao je prisustvovati krunidbi samo zato što mu je dopušteno da večer prije provede s kraljem u Clarence House, pa se do obližnje Westminsterske opatije mogao samo prošetati. Inače bi britanski rabin prekršio židovske propise o šabatu.
Hinduist i britanski premijer Rishi Sunak pročitao je prvo čitanje u bogoslužju dok su u primopredaju kraljevskih insignija bili uključeni i predstavnici nekršćanskih religijskih zajednica. U ovom se dijelu pazilo da na tim insignijama nema eksplicitnih kršćanskih motiva. Uoči proslave i krunidbe je rečeno da kralj ne bi trebao primiti insignije samo od predstavnika kršćanskih zajednica u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Unatoč svoj međureligioznosti, potrebno je naglasiti da se krunidba kralja Charlesa III. nije odvijala u sklopu nekakvog bogoslužja; krunidba je zapravo pravo bogoslužje. To je osobito vidljivo u pomazanju kralja koje prethodi krunidbi i središte je peterodijelne liturgije. Previše je detalja koji podsjećaju na liturgiju ređenja. Engleska crkva se također ne umara naglasiti tu činjenicu u svojim izvješćima i izjavama o krunidbenom slavlju.
Nakon propovijedi uslijedilo je pjevanje himna “Veni Creator”, koji se pjeva i prije ređenja. U srednjem vijeku, na krunidbi engleskih monarha, također je bio običaj da kandidati za ređenje ponizno legnu na pod. Riječ je prostraciji odnosno obrednoj gesti ležanja potrbuške cijelim tijelom na tlu u znak poštovanja pred Bogom.
Pomazanje krizmom
Nakon himna Duhu Svetom, nadbiskup Canterburyja Justin Welby izmolio je molitvu blagoslova ulja za pomazanje. Riječ o maslinovu ulju obogaćenom drugim tvarima koje je prije nekoliko tjedana za vrijeme liturgije u Jeruzalemu posvetio grčki pravoslavni patrijarh Teofil III. Nadbiskup Welby je posebnu pažnju posvetio ovom ulju. Uoči proslave je rekao: “Čim smo započeli pripremu ove krunidbe, moja velika želja je bila da se novo krunidbeno ulje napravi od maslinova ulja s Maslinske gore. To pokazuje duboku povijesnu vezu između krunidbe, Biblije i Svete zemlje.”
Pomazanje igra važnu ulogu u kršćanstvu. Novokrštenici se pomazuju krizmanim uljem. Krizma se također koristi u sakramentu potvrde, kao i prigodom ređenja svećenika i biskupa. S jedne strane pomazanje ima obrambenu funkciju: nastoji se pokazati da je pomazanik zaštićen od zlih sila. Stara crkva je koristila sliku hrvača koji se mažu uljem prije svake borbe kako bi se što bolje zaštitili od protivnika. S druge strane, pomazanje simbolizira osnaživanje, moć i utjecaj. Na koncu, tradicionalno se pomazuju kraljevi, svećenici i proroci.
U Europi se pomazanje vladara po uzoru na kraljeve Starog zavjeta dugo smatralo odlučujućim činom postavljanja za kralja. Investitura kralja i obred ređenja povezan s njom, tako su uprizoreni da ostavljaju dojam Božje liturgije. Pomazanje je dakle izraz Božje milosti. Zanimljivo je dodati da je krunidba britanskih monarha jedina na kojoj se kraljevi i kraljice još uvijek pomazuju svetim uljem.
U objašnjenju krunidbene liturgije Engleska crkva naglašava da je pomazanje najsvetiji dio službe. Stoga, kao ni 1953., ovaj dio liturgije nije bio vidljiv ni na televizijskim ekranima ni u crkvi. Bio je to jedini kraljev trenutak privatnosti tijekom bogoslužja. Kralj u trenutku pomazanja razmišlja o tome što je Bog točno namijenio za njega. Kraljica Elizabeta je jednom rekla da je u tom trenutku osjetila božansku prisutnost.
Tek nakon pomazanja slijedi investitura kralja. Međutim, to ne predstavlja samo predaju kraljevske odjeće i regalija nego se u njoj iščitava duhovna simbolika samog pomazanja. Kralj se prvo odijeva u tuniku. Ona podsjeća na bizantsko donje ruho za svećenike. Prema tumačenju Engleske crkve, namjera je pokazati da je kralj doista “zaređen”. Isto tako, kralju se stavlja svečana štola, kakvu inače nose biskupi i svećenici. Na kraju se na kralja stavlja svečana kazula ili misnica, čime tako odjeveni kralj ostavlja dojam predvodnika u kršćanskoj liturgiji.
Nakon “ređenja” slijedi “vjenčanje”
Nakon toga se kralju stavlja vladarski prsten. Njegovo je značenje usporedivo s prstenjem koje se razmjenjuje pri davanju bračnih zavjeta ili pak s papinskim i biskupskim prstenjem; svi oni simboliziraju obećanje i jedinstvo te “vjenčaju” kralja s Bogom i s narodom. Ređenje za biskupa se dugo vremena i u Katoličkoj crkvi tretiralo slično kao i ono bračno.
Nakon što je kralj konačno okrunjen, slijedi blagoslovna molitva raznih kršćanskih velikodostojnika. Ovo je jedna od novosti u krunidbenoj ceremoniji. Kardinal Vincent Nichols iz Westminstera je prvi katolički biskup od reformacije koji je imao aktivnu ulogu u krunidbi jednog britanskog monarha. Uz Nicholsa, krunidbi je nazočio i kardinal državni tajnik Pietro Parolin te novoimenovani apostolski nuncij nadbiskup Miguel Maury Buendí. Kao katolički predstavnici u Westminstersku opatiju su pozvani još i nadbiskup Eamon Martin iz Argha kao primas cijele Irske, biskup Hugh Gilbert iz Aberdeena kao predsjednik Škotske biskupske konferencije te nadbiskup Mark O’Toole iz Cardiffa.
Govoreći za britanski časopis The Tablet, Nichols je naglasio da kralj Charles ima “ogromno poštovanje prema Katoličkoj crkvi” te da je njegova krunidba “izuzetan trenutak za ekumenske odnose”. On je sudjelovanje katolika u krunidbi shvatio kao “ponovni susret” te je naglasio da su engleske krunidbene liturgije 500 godina bile katoličke dok se Henry VIII nije odcijepio od Rimokatoličke crkve 1534. i osnovao Englesku crkvu.
Nadbiskup Westminstera je dodao da krunidbena liturgija sadrži mnoge elemente koji su jako dobro poznati i katolicima. Primjerice, Gloria iz “Mise za četiri glasa” Williama Byrda iz 16. stoljeća napisana je za “otporaše” koji su odbili biti dio novoosnovane Engleske crkve. Nichols je naglasio da se vremena i tradicije mijenjaju: papa Franjo je Charlesu poklonio relikviju križa, u kojem se – prema predaji – nalaze dva komadića križa na kojem je bio raspet Isus.
Godine 1953. katolički velikodostojnici su ostali ispred Westminsterske opatije
Na krunidbi kraljice Elizabete II 1953. predstavnici Katoličke crkve su sudjelovali u procesiji, ali samo do katedrale. U anglikansku katedralu nisu ušli. Međutim, tadašnji nadbiskup Westminstera, kardinal Bernard Griffin je u Westminsterskoj katedrali uoči krunidbe održao misu za novu kraljicu.
U iščekivanju Charlesove krunidbe, Katolička biskupska konferencija u Engleskoj se ovaj put više angažirala. Objavljena je javno molitva koju su katolici u zemlji mogli moliti tri dana prije bogoslužja dok su večer uoči krunidbe slavljene mise za novog kralja i kraljicu. Slično kao i prije 70 godina, ali ovaj put opet malo drugačije.