Dario Kordić je mogao biti prvi

Ovih je dana objavljena snimka na kojoj osuđeni ratni zločinac i teolog Dario Kordić odgovara na pitanje “prijatelja sa sjevera Hrvatske”: “Je li vrijedilo zatvora i rata?”.

“Rekao sam, sve bih ponovio. Sekunde ne bih zamijenio. Svaka sekunda je vrijedila”, izjavio je ponosni Kordić. Uslijedio je spontani aplauz, nakon kojeg je Kordić sa svojim zborom oduševljeno zapjevao Škorinu sad već legendarnu predizbornu popijevku koja završava famoznim stihom „vrijedilo je, jer nas danas blagoslivlja Bog…“.

Za sve one koji nisu upućeni, riječ je o snimci koja je nastala prošle godine za vrijeme proslave „Oluje“. Nije nikakva slučajnost da su pojedini bošnjački mediji ovaj video plasirali u javni prostor upravo na godišnjicu ubojstva osmero nevine djece u Vitezu, za čiju preranu smrt nitko iz bošnjačke (čitaj: bezgrešne) Armije BiH još uvijek nije odgovarao. Uostalom, kao ni za mnoge druge zločine nad hrvatskim i srpskim civilima u Bosni i Hercegovini, ali spomenuti takvo što danas navodno nije politički korektno.

Iako je onaj bestijalni i besmisleni rat u Bosni i Hercegovini davno završen, država se nije pomaknula s mrtve točke upravo zbog činjenice što je rat, u glavama ovakvih likova, još uvijek prisutan, što je loša politika mudro detektirala i već duži niz godina efikasno iskorištava. Uporno se odbija prihvatiti povijesna činjenica da su se u onom kobnom ratu sukobile tri strane koje su istovremeno i branile i napadale i da je u redovima i jednih i drugih i trećih bilo i svetaca i ratnih zločinaca. No to što Bošnjaci još uvijek nisu osuđeni za monstruozne zločine nad hrvatskim i srpskim civilima u BiH nikako ne može abolirati i opravdati oduševljenosti jednim osuđenim ratnim zločincem koji još uvijek ne pokazuje mogućnost empatije i kajanja za krvoproliće u Ahmićima. Nije nikakva tajna da svaki rat na površinu izbaci i najbolje među nama i onaj najgori šljam, ali da je jedan takav magistrirao teologiju i da sada naviješta Radosnu vijest doista je za rubriku “Vjerovali ili ne”.

Prošlogodišnja snimka s Darijem Kordićem u glavnoj ulozi koja je plasirana u javnost na obljetnicu ubojstva osmero hrvatske djece ponovno je otvorila stare rane i izbacila na površinu neke nažalost još uvijek nerazriješene dileme. Koliko se god Kordić trudio pobjeći od samoga sebe, on je nažalost osuđeni ratni zločinac. Ovaj nekadašnji predsjednik HDZ-a BiH i vođa zajednice Herceg-Bosne osuđen je na 25 godina zatvora zbog ratnih zločina koje su njegovi ljudi i pod njegovom organizacijom počinili nad civilima bošnjačke nacionalnosti u Lašvanskoj dolini. No, mnogima kao da nije jasno da, pored kaznene i političke krivnje, postoji i izvjesna moralna i metafizička krivnja koja ne blijedi tako lako. Pogotovo ako se godinama o njoj šuti. Kordić već godinama odbija izreći riječ pokajanja zbog pokolja bošnjačkih civila u zoni njegove odgovornosti u malom selu Ahmići.  Koliko se god on trudio pobjeći i od Ahmića, neosporna je činjenica da je njegov život obilježen pokoljem nevinih ljudi u onom bosanskom selu. Za sve one koji možda nisu upoznati, Ahmići su malo selo u srednjoj Bosni u kojemu su specijalne postrojbe HVO-a 16. travnja 1993. godine svirepo ubile najmanje 103 bošnjačkih civila, među kojima je bilo 32 žena i djece. Prema izvještaju svjedoka i navedenim dokazima, Kordić osobno nikoga nije ubio u Ahmićima, ali su spomenuto krvoproliće počinili nestabilni vojnici, za koje je on vojno-politički bio odgovoran, što je i Haški sud potvrdio presudom.

Umjesto da jedna takva presuda isprovocira moralnu katarzu, kod nas je sve suprotno. Čini se kako osuda za ratne zločine kod nas automatski proizvodi status nacionalnog heroja i nezaslužene moralne vertikale. Kordić od samih početaka uživa zvjezdani status na desno-klerikalnoj sceni, koja obožava njegova predavanja u kojima govori o svom „uzništvu“ i o tome kako je iza rešetaka u Haagu otkrio Boga.

Kordić je u međuvremenu diplomirao i katoličku teologiju. Ako je marljivo čitao teološku literaturu, a kažu njegovi kolege da jest, onda će znati da je u Ahmićima razapet i ubijen bio sam Bog. Isto kao što je bio mučen i ubijen u Vukovaru, Trusini, Srebrenici i na svim ostalim oltarima okrutnih nacionalizama ogrnutih plaštem pripadajuće im religioznosti. Ili pak protjeran iz Knina. Ovi naši preglasni vjernici sa šahovnicama nikako da shvate da je u uplakanim i krvavim mrtvim tijelima bio je utjelovljen nitko drugi nego sam Bog. To je autentična poruka evanđelja koja se ne smije ignorirati.

Priča o Dariju Kordiću nije samo priča o njemu. Ovo je priča o svim zločincima i njihovim zločinima počinjenim na zapadnom Balkanu, neovisno o tome koju su uniformu nosili, koje zločine su počinili i u čije ime su ih “odradili”. Kordićev je dodatni krimen što je imao mogućnost i obavezu napraviti nešto što prije njega nitko nikad nije napravio i – propustio je.

Kulturno-politički tjednik “Express” (16. 6. 2023)