Dioniz i Isus
Tockazarez.hr
07.08.2024
Envato
Isprva nisam htio ni pogledati otvaranje Olimpijskih igara u Parizu.
No, fantastične slike i inscenacije na ceremoniji toliko su me zaintrigirale da sam ostao do samog kraja. Kakva veličanstvena predstava! Sve, od kulisa do brojnih referenci na francusku i olimpijsku povijest, bilo je impresivno. Naši francuski susjedi su zaista postavili visoke standarde!
U tom uzvišenom osjećaju pojavila se smetnja koja je trajala cijeli tjedan. Društveni mediji bili su preplavljeni raspravama o jednoj sceni: na pisti ili velikom stolu stajalo je više od desetak različitih ljudi. Ispred njih sjedio je muškarac s krunom od cvijeća i voća. Muškarac s plavom bojom na tijelu i žutom bradom nosio je girlande od voća na glavi. Scena je prikazivala gozbu na Olimpu i boga Dioniza. Međutim, samo postavljanje “gozbenog stola i čovjeka u sredini” navelo je neke da pogrešno vjeruju da scena ismijava Posljednju večeru Isusa i prikazuje poznatu sliku Leonarda da Vincija. U desničarskim krugovima, kod AfD-a, Donalda Trumpa i Viktora Orbána, govorilo se o sramoti i vrijeđanju vjerskih osjećaja. Oni su scenu pogrešno razumjeli, po mom mišljenju namjerno. Malo istraživanja bi im pomoglo.
Grčki bog Dioniz je bog vina i zabava te se smatra izumiteljem kazališta. Tko bi bolje pristajao uz uzbudljivo otvaranje Olimpijskih igara s plesom, pjesmom i kazalištem nego on? Je li scena s Dionizom bila jedna od najboljih večeri, o tome se može raspravljati. Ali sramota zasigurno nije bila, a kamoli blasfemija.
Danas Dioniz gotovo da nema nikakvu ulogu. Njegovo ime nosi eventualno pijanost i ekstaza. U vrijeme Isusa bilo je drugačije. Dioniz je bio jedan od najpopularnijih grčko-rimskih bogova. Bio je ozbiljno shvaćen i obožavan, čak i u Galileji, gdje je Isus djelovao. Mnoge gradove oko Galileje smatrali su ovim bogom osnivačem.
Rimski pjesnik Ovid rekao je za Dioniza: nijedan bog nije prisutniji, nijedan ljudskiji od njega. Dioniz je stvarao kulturu. Bio je vitalan i veličanstven. Ljudi su ga slavili.
Slika Dioniza je slojevita. Povezana je sa smrću i životom. Njegovi sljedbenici očito su vjerovali u život nakon smrti. Iako bog sam nikad nije prikazan pijan, njegov kult uključivao je opijenost i ludilo.
Isus je također volio slaviti. Bio je čak optužen da je izjelica i pijanac, prema evanđeljima. Ona također opisuju kako je na svadbi u galilejskom selu Kani pretvorio vodu u vino. Čudo slično onima pripisanim Dionizu.
Moglo bi se reći, malo pretjerano: priča o svadbi u Kani želi pokazati da je Isus bolji Dioniz. On je blizak ljudima, ali kod njega je zaista uskrsnuće i život, nada koja je sljedbenicima Dioniza ostala nejasna. Olimpijskim rječnikom rečeno: kod uskrsnuća nije bitno “više, brže, dalje”. Tu vrijedi: biti prisutan je sve. I to će biti slavlje! Za to se zalaže vjera u Isusa.
Dakle, scena na otvaranju Olimpijskih igara s Dionizom na gozbi, kad se bolje pogleda, nosi mnogo religijske povijesti! Bravo, Pariz! Kapa dolje!
Važna je riječ koja je izgovorena.