Dobro i loše upravljanje

Vodstvo možemo načelno opisati kao sposobnost utjecaja na grupu ljudi u svrhu postizanja određenih ciljeva.

Ciljevi mogu biti zadani radnim mjestom ili kreativni s obzirom na situaciju (npr. promjena dinamike, nepredvidive okolnosti, rješavanje problema ili međuljudski odnosi). Utjecaj je obično formalno zadan upravljačkom pozicijom (viša ili niža razina) koja je utemeljena na organizacijskim okvirima neovisno o osobi koja u određenom trenutku obnaša funkciju. Utjecaj može biti i neformalan u smislu djelovanja osoba koje se na određeni način nametnu kao lideri grupe; formalno ne obnašaju dužnost lidera iako im se to, ovisno o okolnostima, može dogoditi. Formalni i neformalni utjecaj se mogu, a i ne moraju nužno dogoditi u istoj osobi.

Kroz povijest su se neki lideri pokazali kao revolucionari i ljudi van formalnog sustava (npr. Buda, Isus, Gandhi, Luther King), dok su neki kroz formalni sustav pokazali moć upravljanja masama. Nerijetko su to bili vladari osvajači poput Aleksandra Velikog, Džingis Kana, Napoleona i sl. Kako u povijesti, tako i u suvremenom društvu, uvijek ćemo pronaći i revolucionare (u pozitivnom smislu) koje vode karizma i znanje, te “osvajače” kojima snaga proizlazi iz pozicije te, lišeni količine dobre karizme i znanja te smrskanih vrlina, istu gube čim prestane pozicijsko napajanje njihovog ega. Ne preostaje im, dakle, ništa drugo, osim da se grčevito bore za poziciju ili ostanak na njoj.

Upravo iz tog razloga u proučavanju lidera i teorija o upravljanju ljudima, institucija, firmi i sl., jedna od nezanemarivih stvari su tzv. tamne strane načina upravljanja. Nedavno sam sudjelovao na šestom izdanju znanstvenog skupa ‘Interdisciplinarne perspektive o vodstvu’ (Interdisciplinary Perspectives on Leadership Symposium) koji se početkom svibnja 2023. održao na otoku Rodosu u Grčkoj, a bavio se tematiziranjem negativnih karakteristika načina upravljanja. Stoga sam u ovoj prvoj kolumni odlučio načeti tu temu. Tekst koji slijedi je stoga više u formi početnog informativnog izlaganja nego li neka spekulacija.

Upravljanje se ne događa izolirano od onih kojima se upravlja i koji to svjesno prihvaćaju i(li) dozvoljavaju. Ova grupa ljudi, tj. upravitelji i oni kojima se upravlja na bilo kojoj razini, razvija i održava odnose u okvirima neke organizacije (ovu riječ shvatite u najširem smislu), lokalne društvene klime, ugovornih prava i obveza, odnosa privatnog i poslovnog, trajanja odnosa i dobi.

U suvremenom znanstvenom diskursu o značajkama lošeg načina upravljanja argumentira se da loši upravitelji više ili manje reflektiraju simptome narcisoidnosti, makijavelizma, psihopatije i sadizma (ovaj četvrti element je nedavno uključen u znanstveni diskurs).

Narcisoidnost je suprotna samopoštovanju u smislu da opsesivnost i projicirana slika o sebi toliko zaokupe osobu da mnogo toga žrtvuje. Uvriježeni zajednički nazivnik za ciljeve koji opravdavaju sredstvo, makijavelizam, ukazuje na prisutnost zaborava (da ne kažem gaženja) drugih u svrhu postizanja ciljeva. Kao što smo ustvrdili na početku, postizanje ciljeva jest značajka vodstva, ali na konstruktivan, ne destruktivan način. Treći element je psihopatsko manipuliranje tuđim emocijama, dok je četvrti element – sadizam – obilježen iskazivanjem moći koja se hrani ugodom od nanošenja boli drugima. Koju god da emociju pružite (pozitivnu ili negativnu) osoba vama nasuprot se njome hrani. Niste zapravo važni vi, već on/a. Pasivna agresija također isijava iz ovih elemenata na ovaj ili onaj način. Nju ćete prepoznati u nezdravim šutnjama, mutnoj komunikaciji i odgađanjem iste, a nerijetko i u razlici između pisane i izgovorene riječi. Neki od njih će vam usmeno uputiti loše riječi, ali ih neće napisati.

S druge strane, u kontekstu modernih teorija o dobrom upravljanju, dobar vođa stavlja naglasak na aspekte nagrađivanja i poticanja nasuprot kažnjavanju i vježbanju tzv. autoriteta. Prvo je dugoročno uspješnije, a potonje ima samo kratkoročne rezultate temeljene na strahu i dugoročno vodi u propast i odnosa i institucije odn. grupe ljudi. Uz gore navedene elemente (narcisoidnosti, makijavelizma, psihopatije i sadizma), loše upravljanje se ukrštava s autokracijom koja, usudio bih se reći, u praksi guši metaforu (koja je svojevrsno davanje prostora nekoj situaciji, tzv. proširenje diskursa) i karizmu (urođeno i/li stečeno poticanje za činjenjem). Da se razumijemo, za gore navedeno vam čak i ne treba neka organizacija, društvo ili firma, sve navedeno se lako može naći u toplini vlastitog doma.

Na koncu, nekoliko generalnih lakmus papir pitanja:

• Kako komunicirate s ljudima koji vas okružuju?
• Na koji način djela prate komunikaciju (u pozitivnom i negativnom smislu)?
• Kada negdje počinjete živjeti i/li raditi, je li vam od samog početka jasno što vas čeka te koja su vam prava i obveze?
• Jeste li upoznati s načinom djelovanja u izvanrednim situacijama?
• Osjetite li da vaša komunikacija s nadređenima/podređenima utječe na klimu u kojoj radite?
• Postoji li verbalno nasilje u komunikaciji?
• Smatrate li da ste žrtva pasivne agresije?