Graditelj mostova s Istoka: Nikola iz Mire

Sveti Nikola iz Mire mnogo je više od simpatičnog donositelja darova u adventsko vrijeme. Povodom 1700. obljetnice Nicejskog sabora, teolog Felix Evers predlaže da ga ponovno otkrijemo u punom svjetlu – kao zaštitnika jedinstva između Zapadne i Istočne Crkve.

Djeca obožavaju Nikolu. Cipele pune slatkiša, voća i sitnih poklona 6. prosinca izazivaju osmijehe i veselje. No, odrasli često pokvare tu sliku. Neki ga i dalje koriste kao figuru moralnog autoriteta, koji “popisuje grijehe” djece te, uz pomoć zloglasnog Krampusa, dijeli kazne i pohvale. Tako Nikola postaje odgojno sredstvo, umjesto inspiracija.

Ali sveti Nikola je mnogo više – i možda posve drugačiji nego što zamišljamo. Ove godine podsjećamo da je najvjerojatnije sudjelovao na Nicejskom saboru 325. godine. Njegovo ime nalazi se na brojnim popisima sudionika. Kao takav, Nikola gradi mostove – prema Niceji, prema kršćanskom Istoku i prema temeljnoj istini vjere: kod Boga ništa ne možemo zaraditi. Ljubljena smo djeca Božja od vječnosti.

Nikola kao figura Istočne Crkve

Prvi korak prema boljem razumijevanju Nikole jest shvaćanje njegovog izvornog konteksta. Nikola je bio biskup iz Mire u Maloj Aziji i sigurno nije izgledao poput današnjeg zapadnog Djeda Božićnjaka s crvenim plaštem i mitrom. Na pravoslavnim ikonama prikazan je u tradicionalnim odorama Istočne Crkve, često na prijestolju, nalik Kristu Pantokratoru. Na mnogim ikonama uz njega su Isus i Marija, koji mu predaju evanđelje i omofor, simbol biskupske službe. Ova slika nije samo umjetnički prikaz, već teološka poruka: Nikola je učitelj i pastir u službi Božje ljubavi.

Danas je prilika da obnovimo ovu autentičnu sliku Nikole i vratimo ga njegovim povijesnim korijenima. Sveti Nikola nije Djeda Božićnjak – taj lik, populariziran bojama Coca-Cole, dolazi iz nizozemskog „Sinterklaasa“ i zapadnih komercijalnih adaptacija. Nikola, u svom pravom ruhu, pruža priliku za gradnju mostova prema kršćanskom Istoku, čije je bogatstvo vjere često zanemareno.

Nikola kao zaštitnik jedinstva

Nikola je bio i ostao svetac Istočne Crkve. Ranokršćanska tradicija ga je stavila uz bok velikih teologa poput Ivana Zlatoustog i Grgura Nazijanskog. U grčko-pravoslavnoj tradiciji četvrtak je dan posvećen Nikoli, što je ranije bilo rezervirano samo za apostole. Crkve Istoka i Zapada dijele dva Nikolina blagdana: 6. prosinca i 9. svibnja, dan prijenosa njegovih relikvija u Bari.

Nikolin kult proširio se iz Grčke u slavenske zemlje, a kasnije u Rim i Europu. Njegova popularnost svjedoči o univerzalnosti svetosti. Relikvije su mu pirati ukrali u 11. stoljeću i prenijeli u Bari, gdje je sagrađena monumentalna bazilika njemu u čast. Do 16. stoljeća više od 2200 crkava sjeverno od Alpa nosilo je njegovo ime.

Nikola je mogao biti most prema jedinstvu Istoka i Zapada. Dok se 2025. godine obilježava 1700 godina od Nicejskog sabora, prisjetimo se i 1000 godina od velikog raskola 1054. godine. Rane koje su tada nastale među kršćanima još uvijek traže ozdravljenje, a suvremeni sukobi, poput rata u Ukrajini, pokazuju koliko su realpolitika i nacionalne Crkve isprepletene, često na štetu vjere.

Poruka Niceje: Ljubav bez uvjeta

Na Nicejskom saboru raspravljalo se o temeljnim pitanjima vjere. Teolog Arije odbacio je tvrdnju da je Isus pravi Bog, smatrajući ga stvorenjem. Rasprava je bila duboko teološka, ali i relevantna za danas: kako razumjeti Krista kao Boga i čovjeka? Nikola, prema legendi, nije oklijevao braniti Kristovu božanstvenost, što ga čini simbolom vjere koja se temelji na bezuvjetnoj Božjoj ljubavi.

U Istočnoj Crkvi ta se ljubav izražava u sakramentima inicijacije – krštenju, krizmi i pričesti, koji se često podjeljuju istodobno, čak i dojenčadi. Ova praksa naglašava da sakramenti nisu nagrada za ljudske zasluge, već dar Božje milosti. To je poruka koju i mi na Zapadu trebamo ponovno otkriti: s Bogom ne trgujemo. Sakramenti su izraz, a ne uvjet Božje ljubavi.

Nikola kao izazov i inspiracija

Legende o Nikoli svjedoče o njegovoj ljudskosti i suosjećanju. Njegova djela – od darivanja siromašnima do obrane potlačenih – reflektiraju vjeru koja se živi, a ne deklarira. On nas poziva na povratak korijenima – prema Kristu, prema ljubavi koja ne traži ništa zauzvrat.

Nikola nije samo lik iz povijesti. On je izazov i poziv. Graditi mostove između Istoka i Zapada, premostiti podjele i otvoriti se Božjoj milosti – to je njegova poruka. Što bismo mogli učiniti s takvim uzorom? Možda bismo, poput Nikole, trebali početi puniti ne samo dječje čizmice darovima, već i srca ljudi ljubavlju koja ne poznaje granice.