Hans Küng: Provizorna Crkva

Isus je navijestio Kraljevstvo Božje kao sudbonosno buduće, konačno i eshatološko.

Kada Crkva u nasljedovanju Isusa Krista naviješta Kraljevstvo Božje kao sudbonosno buduće, konačno i eshatološko, to za nju znači:

Ona se u ovom eshatološkom vremenu ne smije staviti u središte navještaja, već mora iz onoga što je u Kristu najavljeno upućivati na Kraljevstvo Božje koje očekuje kao ultimativno ispunjenje svoga poslanja. Trebala bi smjerati ne samo prema partikularnoj, već prema univerzalnoj; ne samo prema prolaznoj, već prema konačnoj objavi Božje slave.

Dakle, Crkva se ne smije postaviti kao svrha samoj sebi, kao da bi ikad mogla biti u sebi samoj uravnotežena i smirena u slavi! Kao da se ljudska odluka zapravo ne bi trebala temeljiti primarno na Bogu, već na Crkvi! Kao da je ona kraj i konačnost svjetske povijesti, kao da je ono što je definitivno! Kao da bi njezine definicije i deklaracije, a ne riječ Gospodnja, ostale zauvijek! Kao da bi njezine institucije i konstitucije, a ne vladavina Božja, preživjele stoljeća! Kao da su ljudi tu za Crkvu, a ne Crkva za ljude, i baš tako za vladavinu Božju!

Crkva koja u ovom eshatološkom vremenu zaboravlja da je prolazna, provizorna, prijelazna, preopterećena je, iscrpljuje se, slabi i pada, jer nema budućnosti. No Crkva koja uvijek misli da svoj cilj ne nalazi u sebi, već u Kraljevstvu Božjem, može opstati: ona je svjesna da nije preopterećena, da ne mora stvoriti ništa konačno, niti pružiti trajni dom, da se ne mora čuditi ako je njena privremenost uzdrmana sumnjama, blokirana preprekama i brigama. Da je Crkva doista konačna, morala bi očajavati zbog svega s čime je suočena. No, ako je samo privremena, kao što jest, onda smije imati nadu. Jer njoj je obećano da je ni vrata pakla neće nadvladati.

Izvor: Hans Küng, Was bleibt. Kerngedanken. Uredili Hermann Härin i Stephan Schlensog. Piper Verlag, München Zürich 2013.