Hoće li Crkva dozvoliti ređenje žena za đakonice?

Pitanje ženskog đakonata još nije riješeno.

Dok je talijanski komičar Roberto Benigni na Svjetski dan djece u nazočnosti pape Franje govorio da bi jednoga dana papa mogla biti žena, trenutni poglavar Katoličke crkve papa Franjo nedavno je umanjio sva očekivanja od đakonata za žene jednostavnim “ne”. U razgovoru za američku televiziju “CBS” papa Franjo je demantirao pitanje o ženskim đakonima i dao odgovor koji je izazvao brojne kritike: “Kada je riječ o zaređenim đakonima, onda ne. Ali uvijek je bilo žena, ja bih rekao da je uvijek bilo preuzimanje dužnosti bez ređenja. Žene su izvrsne u službi kao žene, ali ne s ređenjem”.

Stoga se čini da je osnovni problem trodijelni sakrament reda. S papom Benediktom XVI. razlika između đakona i svećenika uvedena je u kanonsko pravo 2009. motu proprijem “Omnium in mentem”. Time se htjelo razjasniti da samo biskupi i svećenici djeluju in persona Christi i da postoje razlike između đakonata i svećeništva. Prava je razlika, dakle, prema važećem kanonskom pravu, u tome što biskupsko i svećeničko ređenje daje dotičnoj osobi poslanje i vlast in persona christi capitis, dok đakonsko ređenje daje moć “služiti Božjem narodu u đakonatu liturgije riječi i ljubavi”. Odvajanje naišlo je na kritike u to vrijeme, osobito među trajnim đakonima. Benediktovi komentari shvaćeni su kao omalovažavanje njihove službe.

Komisije nisu postigle jasan rezultat

Već 1967. godine na Drugom vatikanskom koncilu dolazi do svojevrsne “novotarije”: uspostavljanja odnosno vraćanje trajnog đakonata s jednom promjenom. Jedina novost je da je đakonat otvoren i za oženjene muškarce. Trajni đakoni i oni koji su kroz đakonat prošli samo kao prijelaz do svećeničkog ređenja pripadali su po Pavlu VI. jednom redu i bili su zaređeni prema istom obredu. Ipak, ostalo je otvoreno pitanje primanja žena u đakonat. U 1970-ima Međunarodno teološko povjerenstvo, savjetodavno tijelo Dikasterija za nauk vjere, bavilo se ovim pitanjem ali bez ikakvog zaključka. Devedesetih godina prošlog stoljeća ista je komisija ponovno otvorila raspravu. Rezultat: Ništa nije stajalo na putu ređenja žena za đakonice, ali tadašnji prefekt Dikasterija za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzinger, nije promulgirao dokument već ga je vratio komisiji. Tek 2002. Međunarodna teološka komisija ponovno je razmatrala moguće odobrenje. Međutim, komisija ni tada nije došla do jasnog zaključka.

S papom Franjom kao poglavarom Katoličke crkve, atmosfera za rasprave oko “ženskog pitanja” postala je opuštenija. Takve se rasprave više ne zaobilaze svojevrsnim “argumentima” o nedostatku autoriteta iz apostolske pobudnice Ivana Pavla II. iz 1994. “Ordinatio Sacerdotalis”. Na audijenciji s redovnicama na Međunarodnoj skupštini vrhovnih poglavarica 2016., Franjo je upitan mogu li žene biti zaređene kao trajne đakonice i hoće li se službeno studijsko povjerenstvo pozabaviti tim pitanjem. Papa je već tada jasno rekao da nije dovoljno jasno kakvu su ulogu đakonice imale u ranoj Crkvi i jesu li uopće bile zaređene. Ipak, smatrao je da bi komisija imala smisla te je imenovao dvanaest teologa u novu skupinu stručnjaka koja se posebno bavila ulogom ženskog đakonata u ranoj Crkvi. Pod vodstvom tadašnjeg prefekta Dikasterija za nauk vjere, isusovca Luisa Ladarije, šest žena i šest muškaraca radilo je na istraživanju ženskog đakonata. Među imenovanim teolozima bili su Karl-Heinz Menke, profesor emeritus dogmatike na Sveučilištu u Bonnu, kao i Marianne Schlosser sa Sveučilišta u Beču te američka teologinja i spisateljica Phyllis Zagano.

S obzirom na podijeljena mišljenja, bilo je za očekivati ​​da će povjerenstvo završit rad bez konačnog rezultata. Zagano je nakon toga objavila knjigu u kojoj se zalagala za ponovno uvođenje ženskog đakonata u Katoličkoj crkvi. Menke je, s druge strane, odbacio ređenje žena za đakonice, tvrdeći da one ne mogu biti svećenice. Studijsko povjerenstvo predstavilo je papi Franji prvo izvješće u siječnju 2019., ali bez “konačnog odgovora”. Iako izvješće nikada nije objavljeno, Franjo je rekao da je svaki od 12 članova komisije “razmišljao drugačije”. Prema izvješću National Catholic Reportera, rekao je da su radili zajedno, ali su se slagali samo u određenoj točki jer je svatko imao svoju viziju. I tada je najvažnije bilo pitanje o ređenju i je li ono sakramentalno ili nije. Povijesni dokumenti koje je komisija procijenila u vezi s riječima ređenja pokazali su da one nisu bile iste kao one koje su korištene za ređenje muških đakona.

Pažljivi preokret

Unatoč studijskim povjerenstvima, konkretan odgovor na pitanje o đakonicama još se čeka. U listopadu 2019. Amazonska sinoda u Vatikanu ponovno se pozabavila ovim pitanjem. U njihovom završnom dokumentu naglašeno je da se primanje žena u đakonat nekoliko puta spomenulo u raspravama. Unatoč pozivima na đakonat žena i primanje “viri probati”, odnosno dokazanih muževa, u svećeništvo, papa Franjo nije preuzeo te prijedloge u svom postsinodalnom pismu “Querida Amazonia”. Umjesto toga, obećao je da će prethodno povjerenstvo nastaviti s radom, no u travnju 2020. uspostavljeno je potpuno novo povjerenstvo na čelu s kardinalom Giuseppeom Petrocchijem, koje je počelo s radom 2021. godine. Među deset članova bili su njemačka profesorica teologije Barbara Hallensleben i dogmatičar Manfred Hauke, koji je predavao u Švicarskoj. Također nije bilo konačnog rezultata drugog studijskog povjerenstva, ali novi razvoj događaja pokazuje da je najvažnije pitanje ono oko ređenja.

Studijsko povjerenstvo predstavilo je papi Franji prvo izvješće u siječnju 2019., ali bez “konačnog odgovora”. Iako izvješće nikada nije objavljeno, Franjo je rekao da je svaki od 12 članova komisije “razmišljao drugačije”.

U veljači ove godine konačno je došlo do opreznog preokreta. Papino savjetodavno tijelo, tzv. K9 vijeće kardinala, grupa od devet kardinala koji predstavljaju Crkvu na različitim kontinentima, pozvalo je anglikansku biskupicu Joa Baileyja Wellsa na njihov sastanak. Kardinali su htjeli čuti iskustva Anglikanske crkve s ređenjem žena. Na sastanku se, između ostalog, razgovaralo o mogućem položaju žena u Katoličkoj Crkvi i mogućim rješenjima. Katolička teologinja i časna sestra odgovorna za organizaciju susreta, Linda Pocher, istaknula je u medijima da se Papa jako zalaže za đakonat žena te da Vatikan trenutno pokušava razumjeti kako se ženski đakonat može provesti u praksi.

Nakon opetovanih negativnih izjava pape Franje o ređenju žena za svećenice, ovi su koraci bili tračak nade za mnoge pobornike ženskog đakonata. Velike su se nade polagale i u završnu fazu Svjetske sinode ove jeseni. Proširenjem savjetodavnog odbora Svjetske sinode za još šest članova, među kojima su i tri žene koje ne izgledaju nesklone ženskom đakonatu, pa ni ženskom svećeništvu, činilo se da sve ide u tom smjeru. Krajem ožujka, talijanska teologinja Maria Lucchetti Bingemer i američka sociologinja Tricia Bruce govorile su za katholisch.de u korist ređenju žena. No, onda se, tako se čini, kula od karata srušila kada se doznalo da je od drugog i završnog zasjedanja Svjetske sinode izdvojen ženski đakonat. Zaduženo je deset radnih skupina stručnjaka da dublje prouče “kontroverzne” teme, među kojima je i ženski đakonat. Studijska skupina sada će intenzivnije raditi na temi do lipnja 2025., no prvo kratko izvješće s planom rada i objašnjenjima trebalo bi biti predstavljeno prije Svjetske sinode.

Lokalne crkve trebaju odlučiti

Ako ne ređenju, što onda? Benediktinska časna sestra Philippa Rath kritizirala je da mnoge žene više nisu spremne dugo čekati. No, neće dopustiti da je spriječi Papin veto i nastavit će se boriti za ženski đakonat. Kritike su stigle i od američke teologinje Phyllis Zagano, koja je i sama bila članica papinske komisije 2016. godine. U intervjuu za National Catholic Reporter nekoliko dana nakon Franjine odbijenice ženskomg đakonatu rekla je da je žalosno što je papa Franjo dopustio da ga se prikaže kao nekoga tko negira tradiciju zaređenih đakonica u kršćanstvu. Istina je da se ne može dokazati da su sve žene koje su obavljale đakonski rad bile ujedno i zaređene, rekla je teologinja u podcastu “Himmelklar” mjesec dana prije Franjinog intervjua za CBS. Ali ne može se reći da nijedna žena nije bila zaređena u ranoj crkvi.

Ne mogu se zaobići ni rasprava ni mogući koraci – naprotiv, ideje već postoje.

Čini se da se Vatikan vrti u krug s bezbrojnim pokušajima raznih komisija. Kod teologinje Zagano zaključno se može reći da ređenje žena za đakonice više nije pitanje sposobnosti, nego hoće li se to dogoditi i ako hoće, kako. Ne mogu se zaobići ni rasprava ni mogući koraci – naprotiv, ideje već postoje. Na primjer, da se biskupske konferencije obrate Rimu ako žele u svoje biskupije uvesti žene đakonice – a Vatikan bi morao odobriti zahtjev. Zagano ističe autoritet pojedinog biskupa i ističe da u mnogim zemljama još uvijek nema stalnih muških đakona. Podtajnica tajništva Svjetske sinode, francuska časna sestra Nathalie Becquart također smatra da je moguće da pojedine lokalne Crkve odluče o đakonatu žena. Dakle, ako Papa vodi računa o jedinstvu Crkve, a još nije mogao ili ne želi donijeti odluku, onda se takav kompromis čini zamislivim – i nadasve izvedivim.

Prvotno objavljeno 15. lipnja na portalu katholisch.de