Hvale vrijedni potezi domaćih biskupa
Dalibor Milas
20.11.2023
IKA
Na nedavnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije donesena je odluka o osnivanju Nacionalnog ureda za zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba.
Iako ovo na prvu zvuči kao naslov nove epizode u “South Parku”, riječ je o zaista hvalevrijednom potezu. Domaći biskupi na ovaj način žele efikasnije pratiti i informirati o slučajevima zlostavljanja te implementirati nove smjernice i odredbe koje dolaze iz Vatikana.
Zločine pedofilije u crkvenim redovima potrebno je ne samo zakonski procesuirati, nego i teološki dekonstruirati i pronaći prave uzroke.
Papa Franjo je jedan od uzroka pronašao u eklatantnom klerikalizmu, kojem su vlastita taština, dobar glas i zaštita zločinaca unutar vlastitih redova bili važniji od iskorištenih žrtava. Nacionalni ured trebao bi stati u kraj ovakvom mentalitetu. Pored toga što će biti centralna točka komunikacije s državnim tijelima i nadležnim vatikanskim dikasterijem, Nacionalni ured će imati i zadaću pratiti (i kontrolirati) na koji se način pojedini biskupi bave hipotetski prijavljenim procesima te pružati adekvatnu podršku žrtvama. Nadajmo se da ovaj novoosnovani ured neće pratiti sudbina mnogih drugih radnih tijela i ureda koji su se s vremenom pretvorili u floskulu.
I to nije sve.
U kontekstu dolaska sve većeg broja stranih radnika u Hrvatsku, novi potpredsjednik HBK nadbiskup Hranić naglasio je nešto što se u svjetskoj Crkvi odavno pretpostavlja, a u mjesnoj Crkvi u Hrvatskoj tek treba zaživjeti: mi kao društvo moramo „prijeći od etničkog hrvatstva prema političkom hrvatstvu“. U Hrvatskoj je naime sve veći broj onih koji će ubrzo imati hrvatsko državljanstvo, a neće biti etnički Hrvati. Hranić je naglasio da su oni jednako vrijedni građani RH kao i oni autohtoni etnički Hrvati. Sve su ovo hvale vrijedni potezi domaćih biskupa.
Nije nikakva tajna da dobar dio javnosti Katoličku crkvu percipira isključivo kao monolitnu utvrdu političke desnice.
To je velika šteta ne samo za imidž Crkve u RH, već i za njezino univerzalno poslanje. Jedan od razloga takvom stavu je i sama crkvena hijerarhija koja se dala zarobiti u vrtlogu niskih strasti vlastitog stada. Domaći biskupi su svojevremeno svojom nepažnjom pa čak i lijenošću stvorili kvazi-katoličkog i blago nepismenog parapolitičkog Frankensteina koji je na sve ono što ne odgovara nacionalističkoj ideologiji Boga i Hrvata, reagirao agresivno i neurotično. Svjestan sam da će ovo mnogi krivo protumačiti, ali činjenica je da onaj intelektualno zapušteniji dio katoličkog stada, zahvaljujući desetljećima bombardiranja jeftinom ideologijom, duhovnim kičem i praznovjerjem, definitivno ne trpi one druge i drugačije.
Koliko god veza između jednog dijela klera i desničara izgledala tako prirodno da je teško očekivati išta drugačije, zadaća svih autentičnih vjernika je boriti se za univerzalnost poslanja ove globalne Crkve.
Katolička crkva u RH nije nacionalna crkva. Otvorenost svim ljudima ovoga svijeta temelj je njenog poslanja.