Irmtraud Fischer: “Nepoznavanje ženskih i rodnih studija svjedoči o intelektualnoj uskogrudnosti i neznanju.”

Feministička teologija nije samo teološka disciplina, već borba za pravednost i jednakost u crkvenim i društvenim strukturama, ističe Irmtraud Fischer.

Irmtraud Fischer od listopada 2022. radi kao profesorica na Institutu za klasiku Sveučilišta u Grazu. Prije te pozicije bila je profesorica znanosti Staroga zavjeta od 2004. do 2022. Bila je također prorektorica za istraživanje i trajno obrazovanje na Sveučilištu od 2007. do 2011. godine. Godine 2017. počašćena je titulom Dr.h.c.phil. na Sveučilištu u Gießenu, Njemačka. Bila je gostujuća profesorica u Marburgu/Lahnu, Beču, Bambergu, Jeruzalemu i Rimu. Nositeljica je nagrade Gabriele Possanner (2022.) za životno djelo u području rodnih istraživanja federalnog ministarstva obrazovanja, znanosti i istraživanja u Austriji, te mnogih drugih nagrada i priznanja. Prva je žena u Austriji s postignutom habilitacijom (1993.). Također je glavna urednica međunarodnog višejezičnog projekta “Biblija i žene”.

Jedna ste od ključnih gošći na međunarodnoj konferenciji u Zagrebu pod naslovom: “Feministička teologija: Misao i praksa u kontekstima Srednje i Istočne Europe”, a naslov Vašeg izlaganja je: „Žene u srednjoj i istočnoj Europi danas: Između feminističke teologije i anti-dženderizma klera”. Čime su upravo prožeta ova „između“ iskustva? Što to znači biti „između“ feminističke teologije i anti-gender pokreta?

Obraćam se problematičnoj situaciji današnjih teologinja, osobito u takozvanim postkomunističkim zemljama, koje su s jedne strane prepoznale da je feministička teologija potrebna kako bi teologija konačno iz andocentrične mogla postati ljudska teologija. S druge strane, nalaze se u crkvenom, a često i političkom kontekstu u kojem se rodne studije omalovažavaju u potpunom neznanju i iskrivljavanju njihovih interesa. Ovaj čin balansiranja nije lako izdržati i zahtijeva solidno teološko obrazovanje kako bi se mogle potkopati ponekad lukave argumentacije s crkvenom tradicijom. Ali također je potreban britak um i znanje da bi se intelektualno ostalo na akademskoj razini i da se ne uvuče u dubine polemika.

Jedna ste od prvih žena teologinja koja je ostvarila katedru na jednom od katoličkih fakulteta u njemačkom govornom području, prva žena teologinja sa završenom habilitacijom u Austriji. S kojim ste poteškoćama susretali u etabliranju i institucionaliziranju rodno orijentirane teologije unutar teoloških miljea i fakulteta u kojima ste radili i istraživali?

Nakon ove vrlo informativne konferencije u Zagrebu, osjećam se kao da sam se vratila u svoje rane dane. Iako se mnogo toga promijenilo u onim zapadnim zemljama u kojima se teologija predaje na državnim sveučilištima, posebno kao rezultat antidiskriminacijskih smjernica, zemlje s čisto crkvenom teologijom sada su tamo gdje smo bili prije 30 ili 40 godina: Čisto klerikalna crkva koja se usuđuje definirati što je polovica čovječanstva, kojeg je dostojanstva i koja prava nema. U današnjoj Europi takvo je držanje neprihvatljivo. Crkve mnogo govore o ljudskim pravima i da ih se mora poštivati, ali u vlastitim redovima to ne shvaćaju tako ozbiljno: nije slučajno da Vatikan kao država nije niti potpisao niti ratificirao Deklaraciju o ljudskim pravima. U skladu s tim, odupiru se i ženskim i rodnim studijama koje pokazuju ove uvjete i diskriminaciju. S jedne strane, postoji otpor osnivanju novih rodnih istraživačkih institucija, ali s druge strane, nije sigurno da će nakon što se uspostave profesure, studijski programi ili istraživački prioriteti, oni opstati. Kada pritisak žena i queer zajednice popusti, sve se brzo vraća tradicionalnom, hijerarhijski zamišljenom bipolarnom rodnom modelu.

Koje su, prema Vama, neke od najvećih poteškoća s kojima se suočavaju mlade teologinje, mlade istraživačice u akademskom teološkom području?

Tamo gdje se teologija prakticira na državnim sveučilištima, disertacije i habilitacije žena sada su dio svakodnevnog života. Postaje teže kada se nova generacija bavi istraživanjem roda. Pravilo je: nikako obje kvalifikacijske teze s ovim fokusom, već jedna od njih s klasičnim temama i tradicionalnim metodama.
U zapadnim zemljama sada postoji ozbiljan problem s mladima u gotovo svim teološkim disciplinama. Teško nam je potaknuti naše studente i studentice na akademsku karijeru u koju morate uložiti puno energije i najboljih godina svog života, a koja bi eventualno mogla propasti zbog crkvenog nihil obstat koji bi uništio cijelu karijeru s jednim retkom iz Rima.

Koje su teme bile ključne u Vašem akademskom radu? Koje su se teme pojavljivale kao neizbježne u rodno osjetljivom teološkom istraživanju? Koje su teme iziskivale neophodni dekonstrukcijski rad na etabliranom hetero-normativnom diskursu? I konačno, koje teme zahtijevaju daljnju rodno osjetljivu analizu i istraživanje?

Nikada nisam opisala svoje istraživanje kao “rodno osjetljivo”, već kao feminističko i rodno pravedno. Jer sama osjetljivost na diskriminaciju na temelju spola ne mijenja ništa. Konvencionalna teološka istraživanja bila su samo polovica cjeline, druga polovica je nedostajala – i još uvijek nedostaje u velikoj mjeri. U svojoj habilitaciji koristila sam Post 12-36 kako bih pokazala kakve nam naočale stavlja znanstvena terminologija “očeve pripovijesti” i koliko malo to ima veze s biblijskim tekstovima, od kojih gotovo svaka druga žena ima glavnu ulogu u radnji. U međuvremenu, izraz “Erzeltern-Erzählungen” („praroditeljske pripovijesti“) kojeg sam kreirala, čak je ušao u službeni katolički prijevod Biblije… Tekstove morate čitati pošteno, spol ne smije biti egzegetska kategorija. To se odnosi na ženska proročanstva, kao i na ženske vođe u Starom zavjetu, koje većini ljudi nisu ni poznate. U mom području još uvijek treba raditi na dekonstrukciji, prije svega u metafori Boga. A sve to može uspjeti samo u pozadini povijesnih istraživanja. Potpuno novo vjerojatno se može pronaći u mnogim još uvijek neobrađenim arhivima ženskih samostana. Takva istraživanja nisu zanimljiva samo za crkvenu povijest, već su relevantna i za liturgiju, pastoralnu skrb i moralnu teologiju – ako se provode uz odgovarajuću hermeneutiku sumnje i kreativne rekonstrukcije (kao što je već zahtijevala Elisabeth Schüssler-Fiorenza).

Kako gledate na trenutnu situaciju u Europi? Možete li usporediti trenutnu društveno-političko-teološku situaciju s onom koja Vam je bila poznata na početku Vašeg akademskog rada? U skladu s tim, što mislite o budućnosti rodno osjetljivog teološkog istraživanja i o budućnosti same feminističke teologije?

Nažalost, ne. U to su vrijeme političari pokušavali stvoriti jednake mogućnosti i jednak tretman. S trendom jačanja nove desnice, koji se može primijetiti gotovo svugdje u Europi, ponovno se propovijeda tradicionalna slika žene i mržnja prema queer osobama. U našem velikom istraživačkom projektu “Biblija i žene”, koji je objavljen na četiri jezika u 21 svesku, pokušavamo rasvijetliti ne samo povijest recepcije biblijskih ženskih figura, već i tumačenje Biblije od strane žena. To je jedina svjetska povijest recepcije od nastanka tekstova do danas, a pokazuje da je uvijek bilo žena koje su Bibliju tumačile drugačije od često mizoginih teologa. Osim toga, tako možemo pokazati da su tumačenja koja su stoljećima bila dominantna temeljem izravnih krivotvorina biblijskog teksta. Na primjer, u svom latinskom prijevodu Biblije, Jeronim mijenja formulaciju rečenice protiv žene u Post 3,16: On smatra da je ženina želja za muškarcem neprikladna i stoga je izostavlja kako bi ovaj odlomak zamijenio paralelizmom koji uspostavlja dvostruku dominaciju muškarca nad ženom. To čini prvi put u povijesti recepcije pravnim izrazom potestas. Od tada nadalje, s (latinskom!) Biblijom u ruci, možete tvrditi da je Bog stavio žene pod zakonsku vlast muškaraca!

Nositeljica ste nagrade Gabriele Possanner za životno djelo u području rodnih istraživanja Federalnog ministarstva obrazovanja, znanosti i istraživanja, te mnogih drugih nagrada i priznanja. Kao pionirka i uzor koja se izborila za temelje feminističko-teološkog istraživanja, što biste poručili novim teološkim generacijama?

Nemojte se obeshrabriti i nemojte se zastrašiti! Slijedite ono što ste prepoznali kao ispravno i radite znanstveno točno, jer neće opstati teološka agitacija, već čvrsta argumentacija. I probijte tradiciju koja je podržana moći, u kojoj se računa samo istraživanje muškaraca. Nije moderno ne poznavati ženske i rodne studije, već to svjedoči o intelektualnoj uskogrudnosti i neznanju.

Razgovarala i prevela: Tanja Grabovac