Isusova snaga spajanja u podijeljenoj zajednici: Papina poruka (u) Indoneziji

U zemlji prožetoj ekonomskim nejednakostima i političkom nestabilnošću, dijalog i suživot različitih vjerskih zajednica postaju ključni za izgradnju održivog mira.

Jedna od prvih stvari koje su mi privukle pažnju tijekom kratkog boravka u Indoneziji prije desetak godina bila je vreva, iz koje se jasno ocrtavala duboka društvena raznolikost i bolna ekonomska nejednakost. Puno ljudi živi iz dana u dan, prisiljeni svakodnevno se boriti za golo preživljavanje. Čovjek osjeti neku vrstu emocionalne težine uklopljene s dobrodošlicom. Prekrasna priroda u tome svemu pruža utočište i čini začudan kontrast. Upravo u tom srazu odnosa pitanje o Bogu postaje glasno. Kako je On prisutan u svakodnevnim borbama, u očima onih koji, svatko na svojoj razini, čekaju kruh i mole za nadu? Tijekom svog nedavnog posjeta Indoneziji, papa Franjo se obratio svim razinama tog društva. Njegov se govor može sažeti u: Što? – Isus Krist, Spasitelj; Kako? – zapovijed ljubavi.

U društvu prožetom povijesnim raznolikostima, važno je ne samo “što” se kaže, već i “kako” se to komunicira. Papa se obraća zajednicama koje žive u suživotu, suočavajući se s političkim i međureligijskim izazovima.

Indonezija, najveća muslimanska zemlja na svijetu, prošla je kroz turbulentna razdoblja ekonomskih, političkih i religijskih promjena tijekom posljednjih stotinu godina. Kolonijalno razdoblje, koje je trajalo sve do sredine 20. stoljeća, donijelo je eksploataciju resursa i ljudskih prava od strane kolonijalnih vlasti, stvarajući temelj za političke pokrete koji su se zalagali za neovisnost. Nakon stjecanja neovisnosti 1949., Indoneziju je obilježila stabilizacija te suzbijanje separatističkih pokreta dok se istovremeno vodila borba protiv konzervativnih skupina koje su se protivile sekularnom uređenju države. Sve ovo je kulminiralo vojnim udarom 1965. godine i uspostavom Suhartovog režima, koji je trajao sve do 1998. godine. Nakon Suhartovog odlaska, Indonezija je započela proces demokratizacije, ali se suočila s novim izazovima, uključujući korupciju i političku fragmentaciju. Ekonomski izazovi, poput visoke stope nezaposlenosti i nejednakosti u prihodima, dodatno su otežali stabilizaciju zemlje. Indonezija je u jednom razdoblju nakon osamostaljenja doživjela ekonomski rast, ali i ozbiljne krize, poput Azijske financijske krize 1997. godine (s početkom u Tajlandu), koja je dovela do ekonomskog kolapsa i masovnih prosvjeda. Fluktuacija valute dovela je do toga da su mnogi strani investitori brzo napustili regiju.

Religijska pitanja dodatno kompliciraju ekonomsku i političku situaciju. Indonezija se često suočava s izazovima vezanim uz međureligijski dijalog, s etničkim i vjerskim sukobima koji dovode do nasilja i nesigurnosti. U državi je najzastupljeniji islam uz kršćanstvo, hinduizam i budizam. Ova stvarnost i moguće tenzije ističu potrebu za promicanjem razumijevanja i suživota među različitim religijskim zajednicama. U ovom kontekstu, jedan od ključnih izazova za papu, vjerujem, bio je kako prenijeti poruku tolerancije i zajedništva obiteljima i skupinama čiji članovi često imaju različita vjerovanja. Papa je svojim porukama naglasio važnost dijaloga, tolerancije i suradnje među različitim religijskim zajednicama. Njegov govor može značajno utjecati na način na koji se religijske zajednice doživljavaju i kako reagiraju jedna na drugu. U zemlji poput Indonezije, gdje dolazi do sukoba između članova vjerskih zajednica, lideri poput pape imaju ključnu ulogu u poticanju dijaloga i nenasilnog promišljanja i djelovanja. Njihov glas može značajno utjecati na način na koji religijske zajednice doživljavaju događaje i prilike u društvu. Religijske razlike nisu samo estetsko pitanje ili pitanje vjerskog identiteta, već prožimaju sve pore društva – osobito one koje održavaju ili ruše ovozemaljsku egzistenciju, a to su politika i ekonomija. Isključivost i netrpeljivost često dovode do slabije ekonomske aktivnosti jer se resursi i prilike neravnomjerno raspodjeljuju, a potencijalni investitori izbjegavaju nestabilna područja. Politički, takve tenzije pogoduju radikalnim i populističkim liderima koji iskorištavaju podjele radi vlastitih ciljeva, što dodatno destabilizira upravljanje i razvoj zajednice. Dugoročno, društvena nesigurnost smanjuje kvalitetu života slabeći ekonomske temelje zajednice.

U tom pogledu, društvene tenzije u Indoneziji često imaju korijene u ekonomskim nejednakostima i političkoj nestabilnosti. Razumijevanje kako ti faktori oblikuju religijske identitete i međureligijske odnose ključno je za rješavanje sukoba. Ekonomski pritisci mogu pogoršati napetosti među vjerskim zajednicama, dok politizacija religije otežava izgradnju međusobnog povjerenja. Kao lider, papa je zapravo iskoristio priliku da potakne razgovor o važnosti dijaloga i zajedništva među različitim religijskim zajednicama. Njegova poruka naglašava važnost zajedničkih ciljeva, poput obrazovanja, ekonomske stabilnosti i socijalne pravde, koji mogu povezati ljude različitih vjera. Ekonomske nejednakosti često dovode do napetosti među vjerskim zajednicama, što znači da papina poruka indirektno adresira aspekte ekonomske i socijalne pravde kako bi, barem moralno i duhovno, pridonio stabilnijim zajednicama.

Čak i kada rješenje nije na vidiku, dijalog koji papa potiče može pomoći sudionicima da bolje razumiju perspektive jedni drugih. Ovaj proces može smanjiti napetosti i omogućiti empatiju. Kada se i ne slažu, ljudi mogu doživjeti olakšanje znajući da su njihovi osjećaji i mišljenja saslušani i uvaženi. U situacijama koje se čine nerješivima, dijalog može poslužiti kao oblik emocionalne podrške. Razgovor s drugima može pružiti olakšanje i umanjiti osjećaj usamljenosti ili frustracije. Ovaj proces omogućuje kontinuirano preispitivanje i razvoj ideja, dok se sudionici navikavaju na ideju da će možda trebati vremena da se situacija promijeni. Religijski principi, kao što su ljubav, oprost i razumijevanje, mogu potaknuti zajednice da se fokusiraju na suživot i dijalog umjesto sukoba.

Izgradnja povjerenja među vjerskim zajednicama predstavlja izazov koji zahtijeva podršku u oblikovanju diskursa i poticanju zajedničkog djelovanja. Angažman pape ključan je za izgradnju društva koje će raditi na stvaranju održivog mira, prepoznajući i cijeneći bogatstvo raznolikosti.