Izbor pape kao politički triler

Igrani film Konklave prikazuje prenaglašenu verziju vatikanskog moćnog aparata, koja ipak potiče na razmišljanje.

Edward Berger, austrijsko-švicarski redatelj, već je poznat po sposobnosti da na ekran prenese napetost, borbe i sukobe. Početkom godine osvojio je četiri Oscara s potresno-realističnom ekranizacijom Na zapadu ništa novo. No, što može privući takvog redatelja na temu konklave – relativno mirnog procesa u kojem stariji muškarci sjede u dugim redovima, ozbiljno ubacujući svoje glasove u glasačke kutije? Odgovor na to pitanje film pruža vrlo izravno: „Ovo je rat!“ viče jedan od kardinala okupljenih na izboru novog pape. „Morate odabrati stranu!“

Dvije strane, očekivano, predstavljaju tradicionalno-konzervativni i liberalno-progresivni krug Crkve. Redatelj Berger obje frakcije prikazuje bespoštedno. Konzervativci su prikazani kao skupina više-manje otvorenih rasista, koji žele da papinstvo ostane isključivo u europskim rukama, da latinski ponovno postane obavezni liturgijski jezik i da se Crkva vrati desetljećima unatrag. S druge strane, liberali u tajnim sobama trguju glasovima i ponašaju se poput političkih oportunista, podržavajući jednog, pa drugog kandidata. Kad odjednom ultrakonzervativni Afrikanac postane ozbiljan kandidat za Petrovu stolicu, njihov se svjetonazor potpuno raspada. „Da je bijelac, bio bi najgori kandidat“, razmišlja jedan od progresivnih kardinala za vrijeme ručka. „Ali crni papa bio bi tako lijep znak otvorenosti Crkve prema svijetu…“

Glavni lik, kardinal Thomas Lawrence (Ralph Fiennes), ubrzo se nađe između dviju suprotstavljenih strana. Iako je već ponudio svoj odlazak u mirovinu, sada mora osigurati da se konklava održi pravilno – i, najbolje, što brže i bez većih problema. Ako svijet predugo čeka na bijeli dim, moglo bi se pomisliti da je Crkva podijeljena – a to nitko ne želi. Lawrence je jedan od rijetkih sudionika konklave koji ne pokazuje nikakvu ambiciju za papinstvom. Njegova uvodna riječ, koja istodobno iritira obje strane, jasno to potvrđuje: „Najveći grijeh našeg vremena je sigurnost. Sigurnost je neprijatelj jedinstva. Sigurnost je neprijatelj tolerancije.“ Prema njemu, uvjerenje u vlastiti monopol na istinu brzo pretvara drugoga u neprijatelja, umjesto u osobu koja također, na svoj način, teži dobru.

No, kardinali nemaju mnogo vremena razmišljati o Lawrenceovim riječima jer se na konklavu obrušavaju sve veći problemi u ritmu političkog trilera. Tijekom dva sata filma otkriva se skandal zataškavanja, razotkriva korupcijska afera, jedan kardinal priznaje da ima izvanbračno dijete, a u jednom trenutku Sixtinsku kapelu pogađa teroristički napad. Na kraju se otvara i pitanje žena u Crkvi, kada sestra Agnes (Isabella Rossellini), redovnica iz vatikanske kuhinje, odlučno progovara: „Očekuje se da budemo nevidljive. Ali Bog nam je dao i oči i uši!“ Sve to može djelovati kao preopterećenje za jedan film, ali možda upravo to nudi širi pogled na krize koje Crkva danas proživljava. Mogu li se ti problemi riješiti? Samo ako obje strane pronađu način za konstruktivan dijalog. Preminuli papa, kako otkriva Lawrence, često je bio mučen sumnjama – ne u Boga, već u Crkvu.

Konklave
SAD, Engleska; redatelj: Edward Berger; trajanje: oko 120 minuta. Film je trenutno u kinima.