Izlet u Babilon

Mjesto moći, prava, znanja, ratova, vjera i pobrkanih jezika… Sve je to Babilon koji se smjestio uz rijeku Eufrat na osamdesetak kilometara južno od glavnog grada Iraka, Bagdada.

Ako se autom uputite glavnom cestom iz Bagdada  prema Basri, put prema Babilonu bit će relativno brz i ugodan. Cesta je u odličnom stanju, a pustinjski nalik okoliš u vama izaziva miješanje povijesnih, klimatskih i suvremenih osjećaja. U datom momentu skrenut ćete u smjeru grada Hile (الحلة) i ubrzo ćete se naći pred mjestom drevnog grada Babilona. čiji su ondašnji gradovi susjedi bili npr. drevni Kiš, Dilbat i Borsipa.

Lijepo je to vizualno posloženo za prvi dojam turista i slučajnih putnika namjernika. Najprije vas zadivi  rekonstrukcija koja svojom impozantnošću ostavlja dojam povijesne važnosti ovog mjesta dok se istovremeno otima vjernosti povijesnim znanjima i arheološkim nalazima. Samo razgledavanje počinje prolaskom kroz rekonstrukciju Ištarinih vrata. Ako želite bolje intelektualno dodirnuti povijest ovih vrata, bolje vam je otići u Pergamski muzej u Berlinu jer tamo se nalazi rekonstrukcija ovih vrata u stvarnoj veličini (ova u Babilonu su manja). Izgradnju prvotnih vrata, koja su dovršena krajem 6. stoljeća pr. Kr., zatražio je kralj Novobabilonskog carstva, Nabukodonozor II., a bila su dio procesionalnog puta koji vodi u sam grad.

Nakon što prođete kroz ta vrata, s desne strane nalazi se mali muzej Nabukodonozora II., u kojem možete vidjeti makete Babilona, neke pronađene natpise i opće informacije. Prolaskom pored tog muzeja, prošetat ćete se kroz modernu rekonstrukciju u kojoj nećete baš pronaći neke povijesno zanimljive stvari. Možete se zabavljati razmišljanjem o intelektualnim rekonstrukcijama događaja, jezika i ondašnjih međuljudskih odnosa. Hm, barem je mene to zabavljalo dok sam prolazio tim dijelom sada već turističkog odredišta. Kada prošetate do samog kraja te rekonstrukcije, ispred vas će se u daljini na brdu pojaviti prikaz nekadašnje rezidencije Sadama Huseina koji je volio navraćati na ove prostore.

Tek sada kreće povijesno putovanje: izvan zidina moderne rekonstrukcije nalazi se jako puno ruševina i arheoloških mjesta koja bi valjalo još istražiti i rekonstruirati u skladu sa stručnim mišljenjima. Tu se naziru ostaci sela i hramova koji zajedno s okruženjem daju zamisliti kako je izgledala svakodnevica ljudi koji su ovdje boravili. Kad propješačite pored ruševina, turistički osmišljen put odvest će vas do nekoliko tona teškog te oko 2600 godina starog bazaltnog kipa Babilonskog lava kojeg su otkrili arheolozi tijekom 19. stoljeća.

Simbol babilonske i mezopotamske moći – lav, usko je povezan s Ištar koja se primjerice spominje u poznatom Epu o Gilgamešu te Ištarinom silasku, a božica je plodnosti, ljubavi, ljepote, moći i ratovanja. Spomenimo usput da je ipak glavni babilonski bog Marduk čiji se hram odn. zigurat uzima kao model Babilonske kule, a spominje ga i slavni grčki povjesničar Herodot. Turističko pješačenje možete završiti posjetom hramu božice Ninmah (odn. Ninhursag ‘gospođa svete planine’), u kojem se trenutno marljivo radi na rekonstrukciji poštujući originalne dijelove hrama i pravila struke. Posebno me se dojmilo što se na jednom od rekonstruiranih zidova točno vidi dio koji datira u vrijeme Nabukodonozora II., a nadogradnja razrušenih dijelova vjerno prati način na koji je prvotni hram građen prije oko 2600 godina.

Babilon (odn. babilu ‘Božja vrata’) svojedobno je bio jedan od najvećih gradova na svijetu. Spominje se već sredinom trećeg tisućljeća pr. Kr. kada je bio dijelom Akadskog Carstva. Za vrijeme kasnije razvijenog Starobabilonskog carstva ovdje je vladao Hamurabi (18. st. pr. Kr.) čiji je zakonik temeljni tekst kako za shvaćanje ondašnjeg pravnog sustava, tako i za širi povijesni međunarodni kontekst i pravne odnose. Nešto više od tisuću godina nakon Hamurabija, ovdje je vladao kralj Novobabilonskog carstva, Nabukodonozor II., za vrijeme čije vladavine su, vjeruje se, ovdje nastali i tzv. Viseći vrtovi (jedno od Sedam svjetskih čuda antičkog svijeta). Ovaj kralj je vjerojatno najpoznatiji po tome što je pokorio Judeju i odveo Židove u Babilonsko sužanjstvo (587. pr. Kr.). Uvršten je na UNESCOV popis svjetske baštine tek 2019. godine.

Opće znanje o Babilonu izrazito se povećalo zadnjih 200 godina zahvaljujući arheološkim iskapanjima i analizi mnoštva pronađenih tekstova pisanih klinastim pismom. Znamo da su babilonske knjižnice bile poznate među Asircima te da mnogi tekstovi, koji su kasnije pronađeni primjerice u Ninivi, potječu iz Babilona. Poznato je da je kralj Ašurbanipal (7. st. pr. Kr.) pokušavao skupiti što više tekstova iz Babilona za svoju knjižnicu u Ninivi. Većina tih tekstova je još uvijek neobjavljena i neprevedena. Prije modernih istraživanja, znanje o ovom mjestu uglavnom se svodilo na izvještaje antičkih autora te na priče iz Biblije. Također, srednjovjekovna arapska literatura spominje tradiciju pečenih opeka u kontekstu govora o Babilonu.

Eto razloga za učenje drevnih mezopotamskih jezika i poniranje u povijest nezanemarivog mjesta koje je udarilo pečat na razvoj znanja te na ključne povijesne događaje.