Ja se s Bogom igram

Sve što bi se moglo reći o Bogu unaprijed je osuđeno na besmisao i, u najmanju ruku, na kontradiktornost. I dobro je da je tako. Jer Bog nema smisla.

Naravno, moj bog, tvoj bog, njegov i njezin bog, imaju smisla. Za mene i za vas. Ali mi nismo bitni jer smo subjektivni i objektivna istina nam izmiče. Staro je učenje da Bog nikad ne može biti objekt naših misli, on je subjekt. I tu sam već napravio grešku jer sam rekao nešto o Bogu što ne mogu znati. Ja ne znam ništa o Bogu i duboko sam nepovjerljiv prema ljudima koji kažu da nešto o tome znaju.

Sve što od mene budete čuli o Bogu, znajte da sam sve to izmislio i da su mi te moje izmišljotine izuzetno važne. Ja se s Bogom igram.

I to mogu, naravno, samo iz nevjerojatnog komfora i sigurnosti da me zbog mojih riječi nitko neće ubiti, niti je nekome moja riječ važna, nema identiteta niti institucije koja iza mene stoji i kojoj odgovaram. Zašto onda uopće govorim o toj realnosti kada je bez ikakvih problema mogu otpisati kao fantaziju?

Uvjeren sam da je veliki problem današnjeg kršćanstva nedostatak mašte. Sve slike i fantazije koje su nam nekad možda nešto i govorile utopile su se u ustajaloj i prljavoj vodi povijesti kršćanstva. Previše smo puta samouvjereno tvrdili da znamo kojim nam je putem ići. I kada je bilo pravo bitno uglavnom smo fulali temu i birali tamu i moć. Jer smo tražili red, jer smo se divili strukturi, jer smo htjeli ne osjećati se bespomoćnima. Zato smo se svrstavali s moćnima i zlima.

A moj Bog s kojim se igram niti je moćan niti zao. Nema on to u sebi.

Većina mojih novih prijatelja, napustio sam Bosnu gotovo prije pet godina, ne vjeruje u Boga. I mnogo ih volim. Često ih davim pitanjima poput: razmišljaš li ikad o Bogu?; što biste voljeli znati na temu duhovnosti, religije, Crkve? Odgovori su: nikad, malo, religija je napravila više zla nego dobra. Crkva? – kad će se već jednom ozbiljno uhvatiti u koštac s problemom zlostavljanja djece?

Religija, duhovnost, Bog, Crkva, u kontekstu u kojem živim, izgubili su značenje i relevantnost za život. Bez Boga se može živjeti sretnim životom, i onda kada nam je taj isti Bog nekad bio izuzetno važan i blizak.

Nedavno mi je jedan moj prijatelj govorio o tome kako je izabrao sebi psa. Između šest kučića koje mu je uzgajivač pokazao bio je jedan posve neprihvatljivih karakteristika: slab, spuštenih ušiju, kržljav i predodređen da ne bude izabran. Neželjen i neugledan. Moj drug je izabrao baš njega.

Moj Bog bi isto tako uvijek izabrao neželjenog i neuglednog. Takvog bih Boga rado za druga.

A vi? U kakvog biste Boga rado vjerovali?

Stuttgart, 6. 4. 2023