Jörg Lauster: Religija i dalje igra važnu ulogu u društvu

Teolog i profesor Jörg Lauster u razgovoru za njemački tjednik Die Zeit govorio je o važnosti religije u današnjem društvu, suprotno javnoj percepciji.

Da institucionalno kršćanstvo ima velikih problema, poznato je. Ali religija kao takva nije “mrtva”. To smatra i kaže teolog Jörg Lauster, profesor na Sveučilištu Ludvig Maksimilijan u Münchenu. U razgovoru za njemački tjednik Die Zeit naglasio je važnost religije u današnjem društvu, suprotno javnoj percepciji. A uz to je, kako kaže Lauster, popularna u znanosti.

“Ako se slijede Habermas, Jullien, Crane i mnoge druge, religija i dalje igra važnu ulogu kao duhovni resurs i intelektualna snaga”, kazao je. “Mene kao teologa to svakako zanima, ali se pitam što s time možemo napraviti.”

Je li religija još uvijek popularna?

Lauster kaže da se manje-više svatko od šezdesetih do osamdesetih držao podalje od religije. Ali se kasnije, globalno gledano, shvatilo da se religiju ne može “umrtviti”. “Ovo je mnogim intelektualcima dalo povoda za razmišljanje. Imamo tu nekoliko imena: Jürgen Habermas, koji prepoznaje “semantički potencijal” u religiji. Ili francuski filozof François Jullien, koji ih vidi kao “resurs”. Slična razmišljanja nalazimo i kod engleskog mislioca Tima Cranea, koji je kao ateist napisao knjigu o važnosti vjere. Ukratko:  postoje niz europskih intelektualaca koji sami nisu nužno religiozni, ali vjeru vide kao sastavni dio ljudskog života”, istaknuo je teolog.

Gdje Habermas, Jullien i Crane vide tu komponentnu, Lauster je objasnio ovako: “Argumenti su vrlo različiti u svakom slučaju, ali zaključci su slični: Religija igra istaknutu ulogu u davanju smisla, orijentacije i utjehe. Sukladno tome, više nije pitanje postoji li Bog ili ne. Postojanje Boga jednako je teško dokazati kao i njegovo nepostojanje. U novim raspravama religija se ipak shvaća kao bitan čimbenik u stvaranju smisla, od čega u konačnici profitiraju i društva u cjelini.”

Kršćanske crkve gube na važnosti

Sve više ljudi odlaze iz crkava u Njemačkoj. Stoga je teolog Peter Dabrock govorio o činjenici da je politički i društveni rezonantni prostor crkava sve manji. A sociolog religije Detlef Pollack dijagnosticirao je crkvama snažan gubitak važnosti. Lauster se slaže s takvom dijagnozom ali nadalje ističe da Crkva i vjera nisu isto: “Institucionalno konstituirano kršćanstvo ima velikih problema, ali ako se slijedi Habermasa, Julliena, Cranea i mnoge druge, religija i dalje igra glavnu ulogu kao duhovni resurs i intelektualna snaga.”

Upitan o tome kako to izgleda konkretno, Lauster je objasnio da kršćanstvo naglašava stav prema životu koji kaže: “Postoji nešto što drži i nosi ovaj svijet – i što je veće od vas. Ta veća moć u kršćanstvu je Bog, koji mijenja naš pogled na tri razine. Mijenja odnos prema nama samima, odnos prema drugima i također odnos prema svijetu.”

Trebaju li Crkve biti uključene u političke rasprave? Da, kaže Lauster, ali “Crkva je prije svega vjerska institucija, a ne politička”. Ona može sudjelovati u političkim raspravama, ali središnja zadaća “nije da budu dio dnevnopolitičkih poslova, već da daju jezik našem svjetonazoru”. Religija je po Lausteru više od društvene koristi, jer bi prije svega trebala otvoriti oči i srca za misterij svijeta… “Ona nas upoznaje sa snagom koja je veća od nas samih.”

Kršćanska poruka kaže: “Ne morate, ali možete”

Lauster nadalje ističe kako se kršćanska poruka svih denominacija može sažeti ovako: “Ne morate, ali možete. U svemu što radimo, uvijek smo bili nošeni tajanstvenom silom koja je veća od nas samih. To mijenja naš odnos prema sebi. Mi nismo samo tvorci naše sreće, nego uvijek već prihvaćeni. Teolog Paul Tillich govorio je o “velikom da” koje je nad našim životima. To olakšava borbe za priznanjem.”

Da se mijenja naš odnos s drugima, objašnjava Lauster time što se u drugim ljudima “može pojaviti ono božansko, što također održava moj život, ali u drugima drugačije svijetli.” Nadalje kaže: “Nijedno ljudsko biće ne može samo shvatiti što znači biti čovjek. Otajstvo čovjeka osvjetljava se tek u mnoštvu ljudskih života. Prvi su kršćani, kao što se čita u Djelima apostolskim, ovaj odnos s drugima smatrali mjerilom za određivanje je li netko zahvaćen Bogom. A to u osnovi kaže: Ako moj odnos s drugom osobom ne funkcionira, onda nešto nije u redu s mojom vjerom.”

Najveća kriza zapadnog kršćanstva ikada

Lauster govorio je pored ostalog i o najvećoj krizi zapadnog kršćanstva ikada, a riječ je skandalu zlostavljanja. “To je ogroman gubitak povjerenja u ono što bi Crkva trebala biti: pouzdano zajedništvo u kojem su ljudi sigurni. Uostalom, protestantizam je u doba reformacije uvidio da je i Crkva, da ovdje upotrijebim teološku riječ, grešnica. Nažalost, ljudi koji čine Crkvu mogu činiti i loše stvari”, kazao je.

Važno je kako se nosimo time. U slučajevima zlostavljanja važno je pronaći najbolji mogući način suočavanja s ovom velikom nesrećom uz priznanja krivnje i transparentnost. Ipak, i dalje ostaje dojam odugovlačenja i prikrivanja. To je jako žalosno za žrtve i opasno po život Crkve kao institucije”, zaključio je Lauster.

mt/zeit/točkazarez.hr