Josef Ratzinger: Zvijezda svete noći

Zvijezda svete noći – to je prije svega sam utjelovljeni Sin.

On je svjetlo koje pokazuje put kroz ulice povijesti. On razbija praznovjerje koje raste kako vjera slabi. On razotkriva smiješnost astrologije, koja čovjeka želi zatvoriti u beskrajni ciklus u kojem nema ničeg novog, već samo ponavljanje uvijek istoga.

Prave zvijezde čovjeka su ljudi koji mu pokazuju novi put njegova srca. Krist je zvijezda koja je zasjala nad nama i koja u vjeri pali svjetlo – svjetlo koje i ljude pretvara u zvijezde, one koji pokazuju put prema njemu. Elizabeta Ugarska (Sveta Elizabeta) postala nam je takva zvijezda. U tom duhu molitva drugog božićnog tjedna govori: „Daj da u našim djelima zasja ono što kroz vjeru svijetli iznutra u nama.“

Na taj način Božić postaje vrlo praktičan. Gledati u zvijezdu znači: primiti svjetlo i davati svjetlo, pustiti da primljeno svjetlo zrači u svijet oko nas kako bi drugima postalo putokaz. Prilika za to ima dovoljno: nije samo „Adveniat“ ono što nas poziva; tko jednom postane budan srcem, oko sebe vidi mnoge koji čekaju svjetlo. Nemojmo zanemariti taj poziv.

Iz: Josef Ratzinger, Benedikt XVI, Der Segen der Weihnacht, Meditationen, Freiburg, 2005.