Kad život izgubi okus: Što nam priča o svadbi u Kani govori danas?

Zamislite svečano slavlje, uzvanici su zadovoljni, veselje dostiže vrhunac, a onda netko šapne: “Nestalo je vina.”

Taj trenutak šoka poznat je svakome tko je ikada bio domaćin. No, što ako ta rečenica postane simbol više od same nestašice?

Takva scena zabilježena je u Ivanovu evanđelju (Iv 2,1–11), na svadbi u Kani. U središtu pozornosti nije samo čin čuda, već suptilna, ali odlučna Marijina uloga. U naizgled jednostavnom opažanju „Nemaju vina“ ona prepoznaje krizu i istodobno poticaj za djelovanje. Isus, iako isprva oklijeva, na njezin blagi, ali uporan poticaj započinje svoje javno djelovanje. Rečenica: „Što god vam kaže, učinite“ postaje most između ljudskog i božanskog.

Marija ovdje nije tek pasivna figura, već prva svjedokinja i posrednica. U našem podneblju, međutim, žene su stoljećima bile trenirane da šute, trpe i pokoravaju se, dok su njihovi glasovi ostajali nečujni. Ta sustavna potisnutost rezultirala je društvenim anomalijama koje se osjećaju i danas. No Marijin čin u Kani pokazuje suprotnu dinamiku: ona prepoznaje krizu, progovara i djeluje. Možda je upravo u toj proročkoj hrabrosti ključ za preobrazbu povijesnog iskustva žena – da iz tišine i trpljenja prijeđu u svijet u kojem će njihove riječi i djela, poput Marijinih, otvarati prostor za promjenu i novo stvaranje. Ženska intuicija, kada je oslobođena okova šutnje, otvara vrata djelovanju koje može preoblikovati društvo.

Danas čujemo glasove žena koje jasno ukazuju na nepravde – novinarke, znanstvenice, političarke, aktivistice. One razotkrivaju zloupotrebe moći, kritiziraju nejednakost i zahtijevaju pravdu, čak i unutar same Crkve. Njihove riječi i djela povezuju zajednice i stvaraju mreže solidarnosti. Njihova hrabrost podsjeća na Marijinu proročku upornost u Kani.

Papa Franjo je prije par godina na Silvestrovo izjavio: „Povrijediti ženu znači uvrijediti Boga koji je od žene preuzeo ljudski oblik.“ Time je dao snažan signal protiv svih oblika nasilja nad ženama i diskriminacije. Također je naglasio kako naše vrijeme hitno treba žene koje će graditi mostove mira i štititi život. No, pitanje ostaje: uzima li Crkva tu poruku ozbiljno? Žene još uvijek „narušavaju“ ustaljene strukture moći i izazivaju nelagodu svojim zahtjevima za jednakopravnošću. Ali zar upravo ta „narušavajuća“ snaga nije bila Marijin put?

Priča o svadbi u Kani ne doživljava se prvenstveno kao priča o čudu, već kao poziv na iskrenost prema sebi i hrabrost suočavanja s činjenicom da smo zanemarili ono najvažnije i dopustili da život izgubi okus. To se može dogoditi na osobnoj razini, u međuljudskim odnosima, na poslu. I na kolektivnoj razini: društveno, crkveno, politički. Prvi korak je priznati istinu.

Drugi korak je pažljivo slušanje. I opet, Marija pokazuje put: „Što god vam kaže, učinite.“ Isus tada – upravo predstavljen kao utjelovljena Riječ Božja – jednostavno kaže neka se voda ulije u posude. Ništa više. Nije li to pravo čudo? Da nije potrebna raskoš, već povjerenje u moć svakodnevice i jednostavnosti. Povjerenje u ono što često uzimamo zdravo za gotovo stvara prostor za promjenu i novo slavlje.

Svadba u Kani otvara još jednu perspektivu – onu transformacije. Voda simbolizira svakodnevnicu, rutinu i ono što često ne primjećujemo. Vino, s druge strane, predstavlja životnu radost, zajedništvo i izobilje. U trenutku kada se čini da je slavlje završeno, Isusovo čudo podsjeća da se iz onoga što već imamo može stvoriti nešto novo, veličanstveno i životno. To čudo nije samo božanski čin, već i poziv da prepoznamo vlastitu snagu za preobrazbu, čak i kada se čini da je život izgubio okus.

Na kraju, zamislimo trenutak kada život izgubi okus, a svijet izgleda kao da je ostao bez vina. Imamo li hrabrosti stati poput Marije i reći: „Što god vam kaže, učinite“? Imamo li povjerenja u svakodnevne trenutke, jednostavne radnje koje vode do iznimnih promjena? Ovaj poziv na iskrenost, povjerenje i hrabrost nije samo biblijska priča – to je poziv svima nama. Jer voda u posudama čeka naše povjerenje da bi postala vino. Jedino je otvoreno hoćemo li odgovoriti.