Kada sveci izgube glavu: sv. Ivan Krstitelj i drugovi

Crkva danas slavi spomendan sv. Ivana Krstitelja. Riječ je zapravo o Glavosjeku, odnosno mučeništvu sv. Ivana Krstitelja. Ne smije se miješati s rođenjem Ivana Krstitelja.

Ivan Krstitelj je jedan od samo nekoliko svetaca koji imaju više svojih blagdana. On je također jedan od troje koji imaju liturgijsku rođendansku zabavu. Ali Ivan Krstitelj nije jedini kojem je odrubljena glava. Crkva je kroz svoja stoljeća imala mnogo mučenika, a, kao što znamo, krv mučenika je, na kraju krajeva, sjeme novih kršćana.

Odrubljivanje glave bilo je među popularnijim metodama stvaranja novih mučenika.

Američki Pillar sastavio je popis od 10 svetaca koji su doduše izgubili glavu, ali su zato dobili nebesku krunu.

Sv. Ivan Krstitelj – prvi na popisu

Ivan je bio Isusov rođak koji je Isusa kasnije i predstavio javnosti. Bio je prilično radikalan: živio je u pustinji, nosio životinjsko krzno te jeo kukce. Ali njegova poruka i način propovijedanja privukli su veliko mnoštvo: Sveto pismo izvještava da su “svi stanovnici Jeruzalema hrlili k njemu” da priznaju svoje grijehe i da se krste na rijeci Jordanu.

Manje popularna bila je Ivanova poruka kralju Herodu, koji se oženio Herodijadom, ženom svog brata. Ivan je poručio kralju da je njegov brak nezakonit, što je Heroda natjeralo da ga uhiti. Dok je Ivan bio u zatvoru, Herod je bio toliko očaran navodno egzotičnim plesom koji je Herodijadina kći Saloma izvela na proslavi njegova rođendana da je obećao da će joj dati što god zatraži. Na nagovor svoje majke, Saloma je zatražila glavu Ivana Krstitelja na pladnju. I tako je Ivan Krstitelj zaslužio današnji spomendan.

Sv. John Fisher – onaj čija se glava nije raspala

1500 godina kasnije još je jednom svecu odrubljena glava zbog prozivanja kralja zbog njegova nevaljanog braka.

John Fisher je bio biskup, teolog i poznati propovjednik u Engleskoj kada se kralj Henry VIII pokušao razvesti od svoje zakonite žene. Fisher je branio instituciju braka, čime je navukao na sebe bijes engleskog kralja koji se kasnije odvojio od Katoličke crkve da bi uspostavio Englesku crkvu.

U tom je slučaju ročesterski biskup hrabro stupio u obranu zakonite žene i kraljice Katarine Aragonske. Zato je 26. travnja 1534. bio odveden u Tower – zloglasni londonski zatvor. Iste je godine Parlament izglasao Akt o supremaciji, to jest zakon po kome je kralj vrhovna glava Engleske crkve. Fisher je odbio to priznati, govoreći da se to protivi “Svetom pismu i našoj vjeri”.

Nakon što je proglašen krivim za izdaju, Fisher je prvotno osuđen na smrt vješanjem. Ali budući da smrt na vješalima može biti spora, kralj se bojao da bi Fisher mogao preživjeti do blagdana sv. Ivana Krstitelja. Preplašivši se povlačenja paralela između dvojice Ivana, kralj je umjesto toga Fisheru dao odrubiti glavu.

Nakon njegove smrti, glava mu je bila izložena na mostu u Londonu da prolaznicima utjera strah u kosti. Legenda kaže da je njegova glava u tom trenutku izgledala tako živopisno da se činilo da je imala više snage i boje tada nego u trenutku njegove smrti. Naizgled je bila toliko upečatljiva da je privukla velik broj znatiželjnika. Dva tjedna kasnije krvnik ju je bacio u Temzu i zamijenio glavom drugog “obezglavljenog” sveca – Thomasa Morea.

Sv. Dimfna – ona koja se nije htjela udati za svog oca

Dimfna je živjela u Irskoj u 7. stoljeću i bila je kći poganskog kralja i majke kršćanke. Kao djevojčici na pragu djevojaštva umire joj majka. Otac luta zapadnim svijetom tražeći zamjenu za Dimfninu majku, no ne nalazi ženu koja bi mu odgovarala. Vrativši se kući, nalazi kćer jednako lijepu kao što je bila njena majka. Pomračenog uma od žalosti, pokušava zavesti kćer. Nakon što je čula za očeve namjere, Dimfna je pobjegla u Geel. No otac ju je sustigao i zahtijevao da se uda za njega. Kada je odbila, mačem joj je odsjekao glavu. Imala je tada samo 15 godina.

Nakon Dimfnine smrti ljudi su dolazili i molili se na njezinu grobu. Ubrzo su se počela događati čudesna ozdravljenja od duševnih bolesti i epilepsije. S vremenom je sve više i više psihički oboljelih ljudi počelo dolaziti na njezin grob i moliti za zagovor i ozdravljenje. Zato je sveta Dimfna zaštitnica svih koji pate od psihičkih poteškoća, a zaštitnica je i psihologa, psihijatara i neurologa.

Sv. Denis – onaj čija je glava nastavila propovijedati

Ovaj pariški biskup iz trećeg stoljeća bio je poznat po svom neporočnom životu i propovijedanju. Budući da je mnoge obratio, lokalni vođe su ga smatrali prijetnjom i uhitili. Na kraju je i on obezglavljen.  Prema legendi, nakon što mu je odrezana glava, Denis ju je podigao s poda i s njom šetao deset kilometara propovijedajući, učinivši ga tako jednim od cefalofora u hagiologiji.

U Katoličkoj crkvi se slavi kao zaštitnik Pariza i kao jedan od Četrnaest svetih pomagača. Francusko ime “Denis”, koje je poslije ušlo u strane jezike, potiče od njegovog originalnog, grčkog imena Dionizije.

Danas je sveti Denis poznat kao zaštitnik, među ostalim, ublažavanja glavobolje.

Koptski mučenici – ovi novi

U veljači 2015. ISIL-ovi fundamentalisti su objavili video koji prikazuje pogubljenje 21 egipatskog kršćanina koje su oteli u Libiji. U spomenutom videozapisu su zarobljenici označeni kao “ljudi križa” i na videu se čuje kako zazivaju “Gospodine Isuse” prije nego što im teroristi sijeku glave.

Koptska pravoslavna crkva priznaje svih 21 pogubljenih muškaraca kao svece i mučenike.

Papa Franjo je ranije ove godine napravio snažan ekumenski potez tako što je 21 koptskih mučenika dodao i u Rimski martirologij. Ova neobična odluka, istaknuo je, donesena je “kao znak duhovnog zajedništva koje spaja naše dvije Crkve”.

“Ovi su mučenici bili kršteni ne samo u vodi i Duhu, nego i u krvi koja je sjeme jedinstva za sve Kristove sljedbenike”, rekao je papa Franjo.

Sv. Afrodizije – onaj koji je pomogao malom Isusu

Afrodizije je bio rani svetac o čijem se životu i službi ne zna mnogo. Prema tradiciji, sv. Afrodizije bio je egipatski velikosvećenik koji je pružio utočište Svetoj obitelji za vrijeme njihova izbjeglištva u Egiptu. Kasnije je postao Kristov učenik i pustinjak prije nego što je imenovan prvim biskupom Beziersa u Francuskoj.

Prema legendi, pogubljen je zbog svoje vjere tijekom Neronove vladavine. Krvnici su njegovu glavu bacili u obližnji bunar, ali ju je voda izbacila na površinu, gdje ju je bezglavo tijelo pokupilo i s njom prošetalo gradom.

Sv. Cecilija – ona koja je bila udana djevica

Prema staroj predaji, Cecilija je rođena u Rimu početkom 3. stoljeća te je bila kći rimskog patricija koji ju je odgajao kao kršćanku. Roditelji su je udali za poganskog, ali plemenitog mladića Valerijana. Nakon vjenčanja, Cecilija je zamolila supruga da poštuje njezin zavjet djevičanstva. Valerijan je pristao, ali uz uvjet da i on vidi anđela za kojeg ona kaže da nad njom bdije. Cecilija je poslala svog muža papi Urbanu koji se s kršćanima krio u katakombama u Rimu. Ondje se i Valerijan obratio na kršćanstvo. Vraćajući se Ceciliji, opazi anđela kako stoji do nje držeći dvije cvjetne krune. Anđeo položi krunu od ljiljana na glavu Ceciliji, a krunu od ruža na glavu Valerijanu. Supružnici su se potom posvetili brizi za siromahe i pokapanju mučenika koji su stradali u tadašnjem progonu kršćana.

Na kraju su i Cecilija i njezin muž bili osuđeni na smrt. Ceciliju su najprije pokušali ugušiti, ali nakon što je preživjela, osuđena je na egzekuciju odrubljivanjem glave. Međutim, unatoč tome što ju je krvnik tri puta udario mačem po vratu, nije joj uspio u potpunosti odrubiti glavu. Svetica je živjela još tri dana nakon čega je umrla. Cecilija je najprije pokopana u Kalistovim katakombama i to uz takozvanu “kriptu papa”.

Kasnije je njezino tijelo papa Paskal I., koji je bio štovatelj Cecilije, dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastevereu u Rimu. Krajem 16. stoljeća sarkofag svete Cecilije ponovno je otvoren, a tijelo je pronađeno u još dosta očuvanu stanju, odjeveno u odjeću od svile i zlata.

Sv. Valentin – onaj kojeg slavite uz čokoladu i cvijeće 

Iako se njegov blagdan obilježava romantičnim večerama i čestitkama u obliku srca, život sv. Valentina bio je obilježen progonima i patnjom.

Jedna od brojnih legendi o sv. Valentinu kaže da je bio svećenik (moguće i biskup) u Rimu, te da je pogubljen 269. godine odsijecanjem glave u doba kad je Rimskim Carstvom vladao car Klaudije.

Valentin je navodno, unatoč strogim zabranama, kriomice vjenčavao mlade parove. Zbog toga je uhićen i pogubljen.

Prije nego što mu je odrubljena glava, poslao je pismo kćeri svog bivšeg zatvorskog čuvara kojeg je čudesno izliječio od sljepoće. Pismo je potpisao s “Od tvog Valentina”, čime je nesvjesno postao inspiracija za ljubavna pisma u veljači.

Sv. Pavao – onaj o kojem vjerojatno već znate sve

Poznat po svom famoznom obraćenju nakon progona prvih kršćana, sv. Pavao je pod prijetnjom progona mnogo putovao i širio Evanđelje među nežidovima. Bio je više puta uhićen, ali status rimskog građanina mu je sačuvao glavu. Barem u početku. No, na kraju mu je odrubljena glava zato što je bio kršćanin. Pokopan je izvan Rima.

Njegovi spisi prvim kršćanskim zajednicama redovito se čitaju i slušaju tijekom drugog čitanja na nedjeljnim misama.

Sv. Winifred – ona koja je preživjela vlastito smaknuće

Winifred je živjela u Walesu u 7. stoljeću. Odrasla je u bogatoj obitelji, ali odlučila se odreći materijalnih dobara i postati časna sestra. Ta je odluka razbjesnila lokalnog bogataša koji je tražio njezinu ruku. Nakon što je ostala čvrsta u svojoj odluci da odbije njegovu ponudu za brak te stupi u samostan, on joj je odrubio glavu.

Međutim, prema predaji, Winifredin pobožni ujak Beuno (koji je i sam kasnije proglašen svetim) ponovno joj je pričvrstio glavu i ona je čudesno oživjela.

Živjela je još 15 godina te je uspjela postati redovnica.