Kako su američki kršćani ponovno doveli Trumpa na vlast ili kako se Demokratska stranka odriče svojih kršćanskih glasača

Amerika je zemlja u kojoj su političko i vjersko vrlo blisko povezani.

Mayflower, brod koji je simbol dolaska doseljenika preko Atlantika, bio je 1620. brod pun tzv. Pilgrima (doslovce hodočasnika), engleskih protestanata koji se nisu slagali sa srednjim putem Anglikanske crkve, nego su bili gorući poklonici tvrde kalvinske teološke linije. Bili su vrlo slični borbenim puritancima koji će ubrzo, 1649., smaknuti engleskog kralja Karla I., a Engleskom i Britanijom zavladat će fanatični Oliver Cromwell, vrlo vjerojatno Staljin prije Staljina, čovjek koji je direktno i indirektno pobio 1/5 irskog stanovništva, provodio ikonoklastičke crkvene reforme, a među ostalim, ukinuo je i proslavu Božića.

Amerika je u svojim korijenima protestantska zemlja, zamišljena za protestantske doseljenike, iako su Maryland (Marijina zemlja) i Rhode Island u 17. stoljeću bile osnovane i za katoličke doseljenike i od katoličkih doseljenika, ali to je trajalo kratko. Antikatolički stav ugrađen je u američko društveno tkivo. Do 20. stoljeća u Americi će ipak postojati jaka katolička manjina koja je nastala doseljavanjem Iraca, Talijana, Nijemaca, Poljaka, Hrvata, Ukrajinaca, Rusina i drugih, a također će pripojenjem Teksasa i Louisiane kroz povijest Amerika dobiti svoje lokalne stare katolike u te dvije države kroz latinoameričko stanovništvo i potomke francuskih doseljenika i njihovih robova. Npr. jedan od kumova rock-glazbe, Fats Domino, bio je katolik i materinji jezik bio mu je francuski-kreolski.

Shodno tome, antikatolički stav vlada u politici i malo je katolika među predsjednicima SAD-a. Prvi je bio Jack Kennedy, a tek drugi Joe Biden, kojega je unutarnjim pučem Demokratska stranka spriječila u kandidaturi za drugi mandat. U devedesetima Biden je bio među malobrojnim prijateljima Hrvatske u američkoj politici. Svakako treba spomenuti čuvenog američkog političara Boba Dolea, iz redova republikanaca, koji je do smrti bio veliki prijatelj Hrvatske i hrvatske stvari. Nije bio katolik, nego punokrvni protestant, odgojen kao metodist, a kasnije je prešao u prezbiterijance (kalvine).

Povijesno gledano, katolici su glasali za demokrate, pogotovo Irci-katolici, čiji je Joe Biden umirući simbol. Liberalni katolik srednje linije, koji igra na šarm, potomak Iraca koji su početkom 19. stoljeća doselili u Maryland, tipičan je produkt šezdesetih godina i američkog građanskog pokreta čiji je jedan od stupova bio i američki katolički laički pokret. Nije teško pretpostaviti zašto su katolici stali uz crnce i sindikate u borbi za prava manjina.

Danas se američko katoličko političko tijelo pomaknulo značajno udesno, kao i američki katolici koji su od liberalnih pogleda pošli sve više udesno, što se najbolje vidi na svećeničkim kandidatima i mlađim svećenicima. Mladi bogoslovi su vrlo, vrlo konzervativni. Nekada bijelo američko katoličanstvo sve je šarenije. Puno je doseljenika iz Latinske Amerike koji su konzervativnije prirode, puno je potomaka Vijetnamaca, puno je Korejanaca, a i preostali bijeli katolici su konzervativniji.

Odličan simbol pomaka udesno je JD Vance (1984.), trenutni izabrani američki potpredsjednik. Također, kao Biden, tzv. je keltske baštine (potomak Iraca i Škota), samo što je, za razliku od Bidena, odrastao u vrlo siromašnim i teškim uvjetima. Iz pakla siromaštva pobjegao je u marince. Poslije vojske iskoristio je priliku i završio politologiju i filozofiju te magistrirao pravo na Yaleu, što je nadrealni uspjeh za siromašnog klinca koji je 2023. postao senator, a već se 2016. književno proslavio svojim memoarima. Tvrd, nekompromisan desničar jasnih stavova, odrastao je u evangelikanskom protestantizmu (ne brkati s evangeličkim, kao što to čine hrvatski mediji), a 2019. postao je katolik i veliki je poklonik Aurelija Augustina.

Kamala Harris ušla je u predsjedničku kampanju na glasu kao antikatolički nastrojena, a nije se ni pretjerano trudila demantirati navedeno. Po svim pokazateljima pred izbore (koji su bili vrlo naklonjeni Harris), američki katolici bili su puno više za Trumpa, kao i tzv. bijeli protestanti. Trump je, po svemu sudeći, dobio izbore zbog jasnih političkih poruka, osjećaja glasača da im inflacija jede prihode i generalnog nezadovoljstva društvenom klimom koju proizvodi Demokratska stranka i mainstream mediji.

Početkom sedamdesetih preko 90% Amerikanaca izjašnjavali su se kao kršćani, danas je taj broj pao na 65%. Zašto je to tako, nemamo vremena ni prostora pisati. Ali od tih 65% veći dio je zbio redove i glasao za Trumpa, čovjeka koji je podosta grešan. Činjenica da sve konzervativniji američki kršćani, jednako protestanti i katolici, radije će glasati za kandidata koji niti ne krije izvanbračne izlete (ovo mu je treći brak), nego svoj glas dati Demokratskoj stranci, govori puno o tome da woke ludilo jednostavno plaši ljude i da je nepredvidivi Trump prihvatljiviji od bogataških elita koji rastakaju američko društvo, a pritom osiromašuju i uništavaju srednju klasu. Demokratska stranka, ili će se odreći woke ludila, ili će nestati.

Američki kršćani su i dalje najjača društvena sila u svojoj zemlji. Možda se broj kršćana smanjuje, ali njihov glas se i dalje čuje.