Kardinal Hollerich o mogućem ređenju žena

Kardinal Jean-Claude Hollerich luksemburški je nadbiskup i ujedno predsjednik komisije biskupskih konferencija Europske zajednice. U razgovoru za katolički tjednik Glas Koncila govorio je o njemačkom sinodalnom putu, o ređenju žena i crkvenom pogledu na homoseksualnost.

Za kardinala Hollericha važna je poslušnost papi. Zato smatra da konzervativno krilo Katoličke crkve često propovijeda poslušnost papi ali samo u slučaju kada govori ono što žele čuti. “Papa govori stvari koje su i meni teške, ali ih promatram kao priliku za obraćenje, priliku da postanem vjerniji i sretniji kršćanin”, kazao je Hollerich za tjednik Glas Koncila.

U tom pogledu upitan je pored ostalog i o ređenju žena. Istaknuo je da papa Franjo tome nije sklon i da ga treba slušati. Ipak smatra da ženama prije svega treba dati veće pastoralne odgovornosti, a kasnije bi se onda razmatrala opcija ređenja, dakle treba vidjeti postoji li među ženama uopće takva želja. Upitan o Ivanu Pavlu II. i “Ordinatio sacerdotalis” gdje je odbačena mogućnost ređenje žena, Hollerich je dao do znanja da se s vremenom ipak može odlučiti nešto suprotno tome. Pitanje ređenja po njemu nije nezabludiv nauk jer je Crkva u prošlosti posebice i s pogledom na “Syllabus errorum” Pija IX. osudila mnoge stvari koje su danas uobičajena praksa.  To su sloboda vjere i ljudska prava, a ujedno i međureligijski dijalog.

Hollerich se nadalje u razgovoru za Glas Koncila osvrnuo i na učenje Katoličke crkve o homoseksualnosti. “Kad je nastajao crkveni nauk, pojam homoseksualnost nije ni postojao. Homoseksualnost je nova riječ, čak ni u vrijeme svetoga Pavla ljudi nisu imali pojma da bi mogli postojati muškarci i žene koje privlači isti spol”, kazao je i dodao kako su mu mladi ljudi znali dolaziti kao ocu i povjeriti mu njihovu homoseksualnost. “Ljudima možemo naložiti samo moralno ponašanje koje mogu podnijeti u svom svijetu. Ako od njih tražimo nemoguće, odbit ćemo ih,” rekao je. “Ako kažemo da je sve što čine u sebi pogrješno, to je kao da im kažemo da njihov život nema vrijednost. Mnogi mladi ljudi došli su mi kao ocu i govorili mi o svojoj homoseksualnosti. A što čini otac? Izbacuje li ih ili ih bezuvjetno prihvaća?”

Na pitanje o njemačkom Sinodalnom putu naglasio je papine prigovore. “Papa ima dva glavna prigovora njemačkomu sinodskomu putu. Prvi je da ne raste od korijena naviše. Umjesto toga, imate katolike u udrugama koje nalikuju sindikatima. To se umnogome razlikuje od slike naroda Božjega, osobito od one koju je Sveti Otac iskusio u Južnoj Americi”, kazao je dodavši: “Drugi je prigovor da se ne pomalja poslanje. Crkva u Njemačkoj zaokupljena je sobom i svojim strukturama. To nije Crkva koja služi svijetu, nego sama sebi, uskraćujući prostor Duhu Svetomu.”