Kardinal Müller: Glavni kritičar pape Franje i ljubimac Kaptola

Teološki odjel u Zadru povezan s ultrakonzervativnom skupinom, tzv. “Apologetske udruge Ivana Merza” Ivana Poljakovića, organizira međunarodnu konferenciju u Zagrebu. Pozvan je i glavni kritičar pape Franje, kardinal Gerhard Müller.

Novinari koji trenutačno iz Rima prate najvažniji katolički događaj godine, jednog će sudionika najlakše prepoznati. On je među laicima, biskupima, svećenicima i kardinalima jedini kardinal koji unatoč nešto opuštenijem dresscodeu na sinodi i dalje nosi dugu crnu haljinu (sutana) i crvenu kapicu (zucchetto). Riječ je o njemačkom kardinalu i javnosti poznatom konzervativnom hardlineru, glavnom kritičaru pape Franje, Gerhardu Ludwigu Mülleru.

Kardinal Ludwig Müller je radikalna suprotnost pape Franje. Žestoki je protivnik pričešćivanja razvedenih. Protivi se ređenju žena za svećenice. Homofobiju smatra izmišljotinom, a skandale seksualnog zlostavljanja medijski preuveličanima. Kao biskup Regensburga ograničio je laicima sudjelovanje u važnim odlukama njegove biskupije. Njegova je vizija Crkve klerikalna, dok je Franjina ta koja uključuje sve, ne samo biskupe, kardinale i svećenike, nego i laike, muškarce i žene. Takvu viziju papa Franjo trenutačno provodi u Vatikanu na Svjetskoj sinodi koja traje od 4. do 29. listopada, a to se ne sviđa kardinalu Mülleru. On kaže: “Nitko još ne zna što znači da laici imaju pravo glasa na Biskupskoj sinodi”. Nekoć su, kaže Müller, na tzv. Biskupskoj sinodi sudjelovali samo biskupi iz cijeloga svijeta. Sudjelovanje laika na takvom okupljanju mijenja prirodu sinode. Drugim riječima, laicima nije mjesto tamo gdje biskupi i hardlineri poput Müllera odlučuju o njihovim životima.

Čuvar katoličkog nauka

Müller pripada konzervativnom djelu Katoličke crkve. Stoga nije tajna da je upravo on žestoki kritičar i protivnik teoloških ideja koje zastupa papa Franjo. Godinama je kao prefekt Kongregacije (sad: Dikasterij) za nauk vjere bio najvažniji i najutjecajniji čovjek u Vatikanu – odmah nakon Pape. Javnost ga je upoznala kao najvećeg Franjina kritičara. Da Müller kao bivši prefekt i publicist danas ne miruje, pokazalo se uoči Svjetske sinode, pa i na samoj sinodi. Petorica kardinala uputila su papi Franji pismo s pet gorućih pitanja u kojemu traže pojašnjenje nekih nejasnoća (“Dubia”). Radi se o pitanjima blagoslova parova istog spola i svećeničkom ređenju žena, o kojima i Müller, koji nije potpisao dubije ali podržao ostale kardinale, traži jasan stav Pape, koji bi trebao biti u kontinuitetu s prethodnim papama.

Na to kaže: “Papa bi trebao naviještati tradicionalno učenje Crkve, a ne svoj osobni nauk”. Drugim riječima: Papa Franjo bi trebao potvrditi poljskog papu Wojtylu, odnosno Hrvatima omiljenog Ivana Pavla II. i njegovu “definitivnu” odluku o zabrani ređenja žena za svećenice, koja je objavljena u apostolskom pismu “Ordinatio sacerdotalis” iz 1994. Wojtyla tamo piše: “Stoga, kako bi se uklonila svaka dvojba o pitanju velike važnosti, pitanju koje spada u samu bit božanskog ustanovljenja Crkve, ovlašću koja proizlazi iz moje službe utvrđivanja braće, proglašavam da Crkva nema nikakve ovlasti podijeliti svećenički red ženama i da se ove odluke kao konačne moraju pridržavati svi vjernici Crkve”. Neki od crkvenih stručnjaka, isto iz konzervativnijeg djela Katoličke crkve, tumače ove riječi kao definitivnu odluku o kojoj se više ne bi trebalo raspravljati, među njima je i Müller.

Žestoki napad na papu Franju

Benedikt XVI. postavio je Müllera na čelo Dikasterija za nauk vjere 2012. godine, a papa Franjo ga je 2014. učinio kardinalom, ali mu 2017. nije dodijelio drugi mandat na čelu tog dikasterija. Papin potez stručnjacima i komentatorima nije bio iznenađujući, ali je u medijima ipak odjeknuo kao svojevrsni potres iza vatikanskih zidina. Iako se zapravo ne zna stvarni razlog, smatra se da su političke netrpeljivosti i razilaženja kod važnih crkvenih i teoloških pitanja bili presudni. Svima je bilo više-manje jasno da Müller, vječni konzervativac, i Franjo, notorni reformator, nikad ne bi postali “dream team”, kao što je bio slučaj s njemačkim nadbiskupom i privatnim tajnikom pokojnog pape Ratzingera, Georgom Gänsweinom. To je, između ostalog, istaknuo i veliki, od pape Wojtyle nekoć suspendirani, pokojni švicarski teolog Hans Küng. Još za života je komentirao kako je bila “fatalna pogreška” dati Mülleru ovakvu utjecajnu poziciju u Rimskoj kuriji u najvažnijem dikasteriju koji nadgleda i odlučuje o vjerskim pitanjima, a potom i sankcionira ili zabranjuje teologe i publiciste koji naprave i najmanji progresivni korak naprijed. Nešto kasnije je Papa na to mjesto postavio četiri godine starijeg španjolskog isusovca i subrata Luisa Ladariju Ferrera, dotadašnjeg tajnika tog istog dikasterija, a nakon Ladarije svog sunarodnjaka, argentinskog kardinala Víctora Manuela Fernándeza, za kojega u crkvenim krugovima govore da je autor Franjinih pisama i pobudnica, a ponajviše arhitekt njegove teologije.

Još u 2019. godini Müller je krenuo u možda najradikalniji napad na papu Franju. Objavio je tzv. “Manifest vjere” u kojem je kritizirao način na koji Franjo upravlja Katoličkom crkvom. Po Mülleru takav način dovodi u pitanje duše vjernike, jer “danas mnogi kršćani više nisu ni svjesni temeljnih nauka vjere, pa je sve veća opasnost da promaše put u vječni život”. Nadalje je kritizirao Franjinu viziju tzv. “sinodalne Crkve”, koja ima u vidu sve vjernike, ne samo biskupe. Da se to Mülleru nije sviđalo, dao je u jednom medijskom istupu do znanja: “Ovo je okupacija Katoličke crkve i neprijateljsko preuzimanje Crkve Isusa Krista, koja je stup objavljene istine”. Nastavio je: “Ovo nema nikakve veze s Isusom Kristom”, a oni, Papa i njegov krug suradnika, “misle da je doktrina samo kao program političke stranke koja se može promijeniti prema svojim biračima”. Müller nije zadovoljan kako se stvari rješavaju u Vatikanu pod papom Franjom, a još manje se pokazao zadovoljnim teološkom vizijom spomenutog kruga Papinih suradnika: “Postoji neka vrsta magičnog kruga koji gravitira oko svete Marte, a tvore ga osobe koje, po mome mišljenju, nisu dovoljno pripremljene s teološke točke gledišta”.

Müller tad nije naveo primjere, ali će se pokazati godinama kasnije, točnije s postavljanjem Fernándeza za njegova nasljednika u Dikasteriju za nauk vjere, da je mislio pored ostalog i na njega. Nedavno ga je kritizirao za izjavu da papa Franjo ima posebnu karizmu i da biskupi trebaju slijediti njegov nauk. Za Müllera su to nove ideje, jer on smatra da pape u prošlosti nisu imali “svoj osobni nauk” i da bi Papa trebao naviještati ono što je Crkva kroz stoljeća naučavala, dakle tradicionalno učenje Crkve, unatoč posebnom autoritetu u pitanjima vjere i morala. Postoje i mnoge druge teme koje Müller neprestano ističe u svojoj kritici prema Franji, a tu su zabrana latinske, odnosno tzv. “stare mise” do isprike raznim skupinama, poput homoseksualaca, koje su, uz ostalo, i od Crkve doživjele diskriminaciju i progon. Za Müllera je to samo izmišljotina.

Na Kaptolu ga obožavaju

Godinu dana prije nego što će ga papa Franjo zamijeniti za španjolskog isusovca Ladariju na mjestu prefekta spomenutog dikasterija, kardinal Müller posjetio je u studenom 2016. glavni grad Hrvatske kako bi primio počasni doktorat koji mu je dodijelilo Hrvatsko katoličko sveučilište. Tad je izjavio pred uglednicima javnog, političkog i crkvenog života kako se nada da će biti “nadvladane sve laži i klevete o kardinalu Alojziju Stepincu” i da ne zna zašto se neki protive Stepinčevoj kanonizaciji. U katoličkim krugovima tzv. “Crkve u Hrvata”, Müller je stekao ugled zbog stavova o pobačaju, ređenju žena, pričesti za razvedene, a čini se, ponajviše, zbog izrečenih stavova o Stepincu. Samim time je omiljen među kaptolskim klerom i hrvatskim vjernicima kojima se neprestano nameće Stepinac kao jedino rješenje za sva crkvena i politička pitanja.

Teoretičar zavjere

Bilo je još kojekakvih izjava i javnih nastupa koji potvrđuju tvrdu liniju njemačkog kardinala. Tijekom pandemije izazvane korona virusom, Müller je počeo širiti i teorije zavjere. Izjavio je u jednom intervjuu kako iza mjera za sprečavanje širenja virusa stoji moćna elita predvođena židovskim investitorom Georgeom Sorosom. Za njemački politički tjednik Spiegel rekao je 2019. da je argentinski Papa, nažalost, okružen “ljudima koji malo razumiju teologiju i crkveni socijalni nauk, ali se ne žele odreći stoljetnog dvorskog mentaliteta”. Prema Mülleru, “svaka Franjina usputna primjedba, čak i u medijskim nastupima, smatra se svetom” za “dvorske prevarante u Vatikanu”. Papa se nadalje u svojim intervjuima kreće “miniranim terenom”, zbog čega mu je sugerirao suzdržanost. A potom nije poštedio ni svoje sunarodnjake, o kojima kaže da imaju neplemenite motive i da se stavljaju na čelo teološkog rada: “Papin je problem štoviše u tome što se čini ovisnim o ljudima i njihovim često neplemenitim motivima, uključujući, u prvom redu, Nijemce koji sebe stavljaju na čelo teološkog rada, a potom glume lokomotivu univerzalne Crkve”.

Unatoč činjenici da je Müller jedan od najžešćih kritičara pape Franje i njegovih suradnika u Vatikanu, a pritom i predvodnik skupine kardinala koji Papi nanose štetu i bol, kako je ovih dana rekao talijanski kardinal i prefekt Dikasterija za kauzu svetaca, Marcello Semeraro, Papa ga je ipak pozvao na Svjetsku sinodu. Na čuđenje kardinala Müllera: “To me je malo iznenadilo jer ne pripadam Papinu omiljenom krugu prijatelja. Ali možda su u organizaciji sinode imali posve druge motive. Možda su željeli izbjeći dojam jednostranosti”.

Objavljeno u tiskanom izdanju 24sata (22. 10. 2023.)